Piše: Dragana Šćepanović
Predlogom odluke predviđeno da gotovo cijelo područje bude u drugoj zoni zaštite, u kojoj bi, između ostalog, bili zabranjeni izgradnja objekata, lov, sječa šume, promjena namjene površina i zagađivanje rijeke.
Skupština opštine (SO) Kolašin trebalo bi da 13. oktobra donesena odluka o proglašenju Parka prirode “Rijeka Mrtvica sa okolinom”, koji bi obuhvatio 5.669 hektara.
Predlogom odluke predviđeno je da gotovo cijelo područje bude u drugoj zoni zaštite, u kojoj bi, između ostalog, bili zabranjeni izgradnja objekata, lov, sječa šume, promjena namjene površina i zagađivanje rijeke.
Zaštita kanjona Mrtvice najavljivana je godinama, zbog njegovih specifičnih geomorfoloških i hidroloških obilježja i bogatog biodiverziteta.
Opština Kolašin je 2021. godine, na inicijativu NVO “Eko-tim” i “The Nature Conservancy” (TNC), podnijela zahtjev za izradu Studije zaštite. Izradu tog dokumenta finansirao je civilni sektor, a namjera zaštite kanjona zvanično je sa lokalnog nivoa saopštena u septembru 2022.
Postupak je pratio otpor dijela mještana, koji su strahovali da bi zaštita mogla ograničiti korišćenje njihove imovine i otežati život i rad u selima. Na njihov zahtjev, javna rasprava produžena je 2023. godine, kako bi vlasnici imanja bili upoznati sa predloženim pravilima i njihovim posljedicama. U međuvremenu su, na insistiranje vlasnika, pojedine privatne parcele izuzete iz prvobitno predloženih granica zaštićenog područja.
Iković: Rijeka Zeta na udaru, pet noći organizovani krivolov agregatom
Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera dalo je 16. jula ove godine saglasnost na korigovani predlog odluke.
U drugoj zoni zaštite bila bi 5.643 hektara, odnosno 99,54 odsto ukupne površine, dok bi preostalih 26 hektara bilo u trećoj zoni. Područje obuhvata državne, opštinske i privatne parcele u katastarskim opštinama Velje Duboko i Liješnje, Međuriječje i Vlahovići i Bulatovići. Dužina administrativne granice budućeg zaštićenog područja je 86 kilometara.
Predložena zaštita odnosi se na rijeku, njeno priobalje i okolne šumske predjele. Obuhvata vodotok Mrtvice sa djelovima pritoka, dio kanjona na području Mrtvičkih greda sa kanjonskom bukvom, kao i dio sliva na području Maganika, gdje je zastupljena munika.
“Područje Parka prirode ‘Rijeka Mrtvica sa okolinom’ predstavlja integrisano rječno, priobalno i kopneno šumsko zaštićeno područje u kome se štite zaštićene i ekološki značajne vrste i staništa. U skladu sa prethodno određenim konceptom zaštite, a na osnovu prostornog rasporeda staništa i vrsta značajnih za zaštitu definisane su 2 zone zaštite (II i III) koje treba da obezbijede zaštitu ključnih prirodnih vrijednosti zaštićenog područja unutar njegovih administrativnih granica”, piše u predlogu odluke.
Među prirodnim vrijednostima zbog kojih se predlaže zaštita izdvojene su šume munike i molike, ilirske bukove šume, krečnjačke stijene, sipari, izvori i vrela, kao i pećinska staništa.
“U zoni zaštite II stepena se sprovodi aktivni režim zaštite koji podrazumijeva moguće intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja stanja zaštićenog područja, kao i kontrolisano korišćenje prirodnih resursa, bez posljedica na primarne vrijednosti prirodnih staništa, populacija i ekosistema”, piše u dokumentu.
U toj zoni bio bi dozvoljen sportsko-rekreativni ribolov od 1. maja do 1. oktobra, isključivo po sistemu “uhvati i pusti”, uz vještačke mamce bez kontra zaperka i u skladu sa uslovima iz ribolovnih dozvola. U preostalom dijelu godine, ribolov na sve vrste riba bio bi zabranjen.
Dozvoljene bi bile i kontrolisane posjete u obrazovne, rekreativne i turističke svrhe, naučna istraživanja, praćenje prirodnih procesa i sprovođenje zaštitnih i sanacionih mjera.
Održavanje, popravka i rekonstrukcija postojeće infrastrukture biće “u postojećim karakteristikama objekata, uz prethodno pribavljene dozvole”.
Područje koje će pripadati budućem parku prirode ima, kako je objašnjeno, i značajne kulturne vrijednosti. Unutar granica nalazi se Most knjaza Danila na Mrtvici, podignut 1858. godine i zaštićen 1957. Izdvojeni su i crkve, stari karavanski put u Liješnju i drugi lokaliteti sa potencijalnim kulturnim vrijednostima, koje je potrebno obuhvatiti Studijom zaštite.
Ukoliko bude usvojena predložena odluka, plan upravljanja i akt o unutrašnjem redu i službi zaštite trebalo bi donijeti u roku od šest mjeseci od njenog stupanja na snagu. Godišnji program upravljanja trebalo bi da bude donesen u roku od tri mjeseca od donošenja plana.
Uređuju i planinske staze
Lokalna mreža planinskih staza na području opštine Kolašin trebalo bi da bude formalno utvrđena odlukom Skupštine opštine. Time bi, kako je objašnjeno iz lokalne uprave, postojeći pješački i planinarski pravci bili uključeni u sistem organizovanog uređivanja, obilježavanja i održavanja.
Predviđeno je da mrežu čini 47 staza u okolini grada, na Bjelasici i Ključu, Sinjavini, Komovima, Moračkim planinama i Maganiku.
U okolini grada predviđene su dvije trim staze od Vodenice do Bašanjeg brda i nazad, dužine 2,1 i 3,3 kilometra, kao i pravac preko Gornje Breze, Radigojna, Malog Sušca, Bašanjeg brda i Voltice, dug 7,55 kilometara. Te staze kategorisane su kao lake.
Na Bjelasici su, između ostalog, utvrđene staze od eko-katuna Vranjak prema Troglavi, Zekovoj i Crnoj glavi, Pešića jezeru, Ogoreloj glavi i Međedcu.
Mreža obuhvata i kružnu stazu oko Biogradskog jezera, kategorisanu kao laku pješačku i edukativnu, te pravce od jezera prema Bendovcu, Razvršju, katunima Goleš i Krnjače i Crnoj glavi.
Među stazama na Sinjavini su pravci iz Gornjeg Lipova prema katunu Ječmen do, Torni, Jablanovom vrhu, Gradištu i Malom i Velikom starcu.
Predviđene su i staze iz Lipovske Bistrice prema izvoru Bistrice i Gusaru, iz Seoca prema Umovima, iz Pčinje prema Vučju, kao i sa Crkvina prema Peju.
Na Komovima su izdvojeni pravci od Bara Kraljskih prema Kukoraj brdu, od Ljubaštice prema Ljevoriječkom komu i od Bijelog Potoka prema Ostrvici.
Na Moračkim planinama mreža obuhvata staze od Kapetanovog jezera prema Štitu, Vojinovcu, Staračkoj gradini i Stožcu, kao i pravce iz Osredaka prema vrhovima Tali.
Na području Maganika navedene su staze od Vlahovića prema Treštenom vrhu, od Lukavice prema Rogođedu, od Trebiješa prema Božurnom vrhu i od Prekobrđa prema Rovačkoj glavi.
U mreži je i staza “Stazama Veljka Vlahovića”, koja povezuje Platije, Abisiniju i Trmanje.
Izvor: Vijesti
