Piše: mr Natalija Đaletić, vlasnica i glavna urednica izdavačke kuće Ouroboros
Otvoreno obraćanje Vladi Crne Gore i Ministarstvu kulture i medija povodom Nacrta zakona o kulturi
Nacrt zakona o kulturi trebalo bi da predstavlja temelj budućeg razvoja kulture Crne Gore. Umjesto toga, ponuđen je tekst koji se najvećim dijelom bavi ustanovama, upravnim odborima, direktorima, radnim odnosima, registrima, imovinom i nadzorom, dok su pojedine oblasti stvaralaštva ostale nedovoljno prepoznate i gotovo bez razvojne perspektive.
Najdrastičniji primjer takvog pristupa jeste položaj knjige.
Knjiga, književnost, izdavaštvo, književno prevođenje i razvoj čitalačke kulture u Nacrtu nijesu uređeni kao povezano područje javnog interesa. Pisci, književni prevodioci, urednici i drugi profesionalci u području knjige nijesu jasno prepoznati. Ne postoji politika razvoja knjige, nema sistemske podrške prevodima, književnim časopisima, međunarodnoj promociji autora, knjižarskoj i distributivnoj mreži niti programima razvoja čitanja.
U opsežnom zakonskom tekstu knjiga se suštinski pojavljuje tek kao predmet otkupa za bibliotečke fondove i kao dio kulturnih i kreativnih industrija. Takav pristup svodi knjigu na predmet nabavke i tržišni proizvod, zanemarujući njenu umjetničku, jezičku, obrazovnu, društvenu i demokratsku vrijednost.
To nije dovoljno za krovni zakon o kulturi jedne države.
Administracija kulture nije kulturna politika
Organizacija javnih ustanova, izbor direktora, rad upravnih odbora, sistematizacija radnih mjesta, finansijsko poslovanje i nadzor jesu važna pitanja. Međutim, krovni zakon o kulturi ne smije biti gotovo isključivo zakon o administriranju kulturnih ustanova.
Kultura ne postoji zbog upravnih odbora i registara. Ustanove, organi i procedure postoje da bi služili stvaralaštvu, kulturnim pravima građana i razvoju društva.
U Nacrtu je odnos postavljen obrnuto: institucije i administrativne procedure detaljno su uređene, dok su sadržaj kulturne politike, posebnosti pojedinih oblasti, razvoj publike i položaj stvaralaca izvan javnih ustanova ostali na margini.
Takva koncepcija posebno pogađa područje knjige, jer većinu njegovih nosilaca ne čine javne ustanove, nego pisci, prevodioci, urednici, ilustratori, izdavači, knjižari, biblioteke, časopisi, udruženja i nezavisne organizacije.
Natalija Đaletić: Jadi mladog pisca (početnika) u Crnoj Gori
Knjiga nije prepoznata kao javni interes
Član 7 Nacrta nabraja poslove od javnog interesa u kulturi, ali među njima izričito nema:
- razvoja književnosti i izdavaštva;
- književnog prevođenja;
- razvoja čitalačke kulture;
- dostupnosti kvalitetnih knjiga;
- podrške domaćim autorima;
- međunarodne promocije književnosti Crne Gore;
- razvoja knjižarske i distributivne mreže;
- podrške malim i nezavisnim izdavačima;
- povezivanja kulture i obrazovanja u razvoju čitanja.
Opšta formulacija o stvaranju uslova za razvoj svih oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva nije dovoljna. Ako knjiga i čitanje nijesu jasno određeni kao javni interes, njihova podrška ostaje zavisna od godišnjih prioriteta Ministarstva, konkursnih politika i podzakonskih akata.
Podzakonski akti mogu razraditi način primjene zakona. Oni ne mogu naknadno ustanoviti javni interes, prava, obaveze i institucije koje zakon nije prepoznao.
Ovu tvrdnju potvrđuje i sama Analiza uticaja propisa, u kojoj se navodi da podzakonskim aktima nije moguće uređivati osnovna prava i obaveze učesnika u kulturnom sistemu niti uspostavljati novi institucionalni okvir.
Zato je neophodno da zakon, a ne budući pravilnik, utvrdi da su knjiga, književnost, izdavaštvo, književno prevođenje i razvoj čitalačke kulture djelatnosti od javnog interesa.
Pisac i prevodilac ne smiju ostati neimenovani
Nacrt umjetnika određuje kao lice koje, kao autor, stvara originalna umjetnička djela. Takva opšta definicija formalno može obuhvatiti pisca, ali ga izričito ne prepoznaje.
Književni prevodilac pominje se samo u spisku djelatnosti u kojima se mogu osnivati udruženja. Nije jasno određen kao stvaralac niti kao nosilac autorskog rada od javnog interesa.
To nije nevažna terminološka pojedinost. Od zakonskog statusa zavise:
- priznavanje profesije;
- pristup statusu samostalnog umjetnika ili stručnjaka;
- zastupljenost u stručnim komisijama;
- pristup programima podrške;
- vrednovanje stvaralaštva;
- socijalna i profesionalna prava.
Zakon bi zato morao izričito navesti pisca, pjesnika, dramaturga, esejistu, autora književnosti za djecu i mlade, strip-autora, ilustratora i književnog prevodioca kao umjetnike u području knjige.
Urednika, lektora, korektora, književnog kritičara, bibliografa, knjižara i stručnjaka za izdavaštvo i distribuciju trebalo bi jasno prepoznati kao stručnjake u kulturi.
Natalija Đaletić: Poniženje književnosti: Anatomija propasti crnogorske književne scene
Čitalačka pismenost zahtijeva odgovornost države
Rezultati PISA 2025 pokazuju da približno 45% petnaestogodišnjaka u Crnoj Gori ne dostiže osnovni nivo čitalačke pismenosti. Istovremeno, svega oko 1% učenika dostiže nivo 5 ili viši, dok prosjek OECD-a iznosi 6%.
Nije, dakle, tačno da Crna Gora nema nijednog učenika na visokim nivoima čitanja. Ali je njihov udio toliko mali da bi morao predstavljati alarm za obrazovnu i kulturnu politiku.
Zakon o kulturi sam ne može riješiti problem čitalačke pismenosti. Neposrednu odgovornost ima i obrazovni sistem. Ali bez kulturne infrastrukture nema dugoročnog razvoja čitanja.
Nema ga bez:
- dostupnih i kvalitetnih knjiga;
- savremenih biblioteka;
- stabilnog izdavaštva;
- književnih programa;
- kvalitetnih prevoda;
- podrške piscima i prevodiocima;
- knjižara i distribucije;
- književnih časopisa;
- organizovanih programa podsticanja čitanja.
Uprkos tome, razvoj čitalačke kulture u Nacrtu se ne pojavljuje kao zakonski cilj, javni interes, posebna mjera podrške niti pokazatelj uspješnosti.
U državi u kojoj gotovo svaki drugi petnaestogodišnjak ne dostiže osnovni nivo čitalačke pismenosti, takvo odsustvo knjige nije običan redakcijski propust. Ono pokazuje da veza između kulturne politike, dostupnosti knjige i čitalačkih sposobnosti građana nije dovoljno shvaćena.
RIA postoji, ali knjigu ni ona ne vidi
Uz Nacrt je dostavljen Izvještaj o analizi uticaja propisa. Međutim, postojanje obrasca nije isto što i potpuna analiza.
U RIA dokumentu nijesu posebno analizirani:
- knjiga;
- književnost;
- izdavaštvo;
- književno prevođenje;
- pisci i drugi autori;
- biblioteke;
- čitalačka kultura;
- otkup knjiga;
- distribucija i knjižarska mreža.
Sektor knjige nije identifikovan ni kao pogođena grupa, ni kao posebno područje problema, ni kao predmet mjera, troškova ili pokazatelja uspješnosti.
RIA ne razmatra posljedice ograničenja sufinansiranja na 50%, isključenja pojedinih NVO i drugih budžetski podržanih subjekata iz konkursnog finansiranja, prenošenja otkupa knjiga na bibliotečke ustanove niti širokih diskrecionih ovlašćenja u postupku odlučivanja.
Analiza navodi da će sprovođenje zakona zahtijevati sredstva za nove obaveze Ministarstva, informacione sisteme, digitalizaciju, registre, programe podrške i razvoj kulturnog sektora. Ipak, ne sadrži nijedan konkretan iznos.
Nijesu navedeni:
- ukupni i godišnji troškovi;
- izvori finansiranja;
- projekcije po godinama;
- broj potrebnih zaposlenih;
- troškovi registara i informacionih sistema;
- troškovi komisija i novih procedura;
- metodologija obračuna;
- fiskalne posljedice izdvajanja najmanje 2,5% tekućeg budžeta za kulturu.
Tvrdnja da će se sredstva planirati u skladu sa raspoloživim fiskalnim mogućnostima nije fiskalna procjena. To je odlaganje procjene za budući budžetski proces.
RIA, dakle, formalno postoji, ali ne omogućava stvarnu procjenu finansijskih, administrativnih, društvenih i kulturnih posljedica Nacrta.
Gojko Čelebić: Književnost i pismenost CG čeka novi zakon o kulturi (3)
Ko je pisao zakon i ko je zastupao knjigu
RIA navodi da su u radu učestvovali predstavnici Zajednice opština, NVO sektora, ustanova kulture, drugih državnih organa i Ministarstva. Ne navode se njihova imena, institucije, stručne reference niti oblasti koje su predstavljali.
Zato javnost ima pravo da pita:
Ko su članovi radnog tijela koje je pripremilo Nacrt zakona o kulturi?
Koje su njihove stručne reference? Ko je predstavljao književnost, izdavaštvo, književno prevođenje, biblioteke, knjižarstvo i razvoj čitalačke kulture? Koji pisci, prevodioci, urednici, izdavači, knjižari i bibliotekari su konsultovani? Koje su njihove primjedbe prihvaćene, a koje odbijene i zbog čega?
RIA se poziva na analizu Instituta za razvoj i međunarodne odnose – IRMO, ali ne navodi njene konkretne preporuke niti pokazuje koje su od njih ugrađene u Nacrt.
Tvrdnja da su analizirani savremeni evropski modeli nije dovoljna. Potrebno je objaviti koji su sistemi analizirani, koja rješenja su razmatrana i zašto su prihvaćena ili odbačena.
Sporna pravila konkursnog finansiranja
Nacrt propisuje da se projekat ili program može sufinansirati najviše do 50% njegove ukupne vrijednosti.
Takvo pravilo može praktično isključiti:
- samostalne umjetnike;
- male i nezavisne izdavače;
- književne časopise;
- neprofitne programe;
- prevodilačke projekte;
- lokalne organizacije;
- programe za djecu i mlade.
Ako država određenu djelatnost priznaje kao javni interes, nije razumno da od svakog podnosioca automatski zahtijeva da obezbijedi polovinu sredstava iz drugih izvora.
Zakon mora omogućiti finansiranje do 100% opravdanih troškova za neprofitne i strateški važne programe, naročito za književne časopise, prevode, programe razvoja čitanja, stvaralaštvo za djecu i mlade i programe malih i nezavisnih izdavača.
Posebno je sporan član 83, kojim se iz učešća na konkursima isključuju NVO i drugi subjekti čiji se rad finansira iz budžeta.
Treba spriječiti dvostruko finansiranje istog troška. Ne treba zabraniti organizaciji koja prima institucionalnu podršku da konkuriše za zaseban projekat koji tom podrškom nije obuhvaćen.
Gojko Čelebić: Književnost i pismenost CG čeka novi zakon o kulturi (2)
Otkup knjiga ne smije biti prepušten stihiji
Član 91 uređuje otkup knjiga kao mogućnost ustanove u oblasti bibliotečke djelatnosti. Time se odgovornost sa nacionalnog nivoa prenosi na pojedinačne ustanove bez dovoljno jasnog sistema koordinacije.
Nacrt ne određuje:
- ko vodi nacionalnu politiku otkupa;
- kolika se minimalna sredstva izdvajaju;
- kako se utvrđuje broj primjeraka;
- kako knjige stižu do lokalnih biblioteka;
- kako se obezbjeđuje ravnomjerna teritorijalna dostupnost;
- kako se konsultuju potrebe biblioteka;
- kako se garantuje nezavisnost komisije;
- kako se objavljuju bodovi i obrazloženja;
- kakva pravna zaštita pripada učesnicima.
Direktor ustanove obrazuje komisiju, a potom na njen predlog donosi odluku. Takav model ne pruža dovoljno garancija nezavisnog stručnog odlučivanja.
Dodatno, Ministarstvo i ustanova mogu neposrednom pogodbom kupiti knjige „od izuzetnog značaja“, bez dovoljno preciznih kriterijuma, vrijednosnog ograničenja i obaveze detaljnog javnog obrazloženja.
Otkup mora biti redovan, nacionalno koordiniran i transparentan instrument kulturne politike, a ne povremena i neujednačena nabavka pojedinih ustanova.
Slovenački model pokazuje šta nedostaje
Slovenija je razumjela da je područje knjige previše složeno i važno da bi bilo svedeno na jedan konkurs Ministarstva i povremeni bibliotečki otkup.
Zato je osnovala Javnu agenciju za knjigu Republike Slovenije, javnopravno tijelo zaduženo da stvara trajne uslove za razvoj sektora knjige i obezbijedi stručno i nezavisno odlučivanje o programima i projektima koji se finansiraju iz državnog budžeta.
Djelokrug slovenačke Agencije obuhvata:
- uslove za objavljivanje knjiga i časopisa iz književnosti i humanistike;
- podršku radu autora;
- prevođenje slovenačkih autora na strane jezike;
- međunarodnu saradnju;
- književne festivale i događaje;
- razvoj knjižarske mreže;
- razvoj čitalačke kulture;
- promociju knjiga, autora i čitanja;
- koordinaciju svih karika lanca knjige;
- stručno usavršavanje;
- pravo javnog pozajmljivanja;
- digitalizaciju u području knjige.
To je politika knjige. Crnogorski Nacrt, nasuprot tome, nudi nekoliko rasutih odredaba bez institucije, kontinuiteta, posebnog budžeta i objedinjene odgovornosti.
Crna Gora bi zato trebalo da osnuje Agenciju za knjigu ili, kao prelazno rješenje, poseban Centar za knjigu sa zakonski utvrđenim nadležnostima, stručnom autonomijom, sopstvenim programom i jasno iskazanim budžetom.
Ako država procijeni da trenutno nema uslova za novu instituciju, zakon mora makar ustanoviti posebno stručno tijelo za knjigu i jasno određen organizacioni mehanizam koji će obavljati sve ključne funkcije. Sam naziv institucije manje je važan od njene odgovornosti, stručnosti i kontinuiteta rada.
Gojko Čelebić: Književnost i pismenost CG čeka novi zakon o kulturi (1)
Šta zahtijevamo od Vlade i Ministarstva
Pozivamo Vladu Crne Gore i Ministarstvo kulture i medija da ne utvrđuju konačan Predlog zakona dok se Nacrt sadržinski, pravno i nomotehnički ne dopuni.
Zahtijevamo da se:
- U članu 2 knjiga, književnost, izdavaštvo, prevođenje i razvoj čitalačke kulture izričito uključe u pojam kulture.
- U članu 5 utvrde načela dostupnosti knjige, podsticanja čitanja, bibliodiverziteta, profesionalne autonomije i pravične naknade autora i prevodilaca.
- U članu 7 razvoj književnosti, izdavaštva, književnog prevođenja i čitalačke kulture jasno odredi kao javni interes.
- U članovima 57 i 58 izričito prepoznaju pisci, književni prevodioci, ilustratori, urednici i drugi profesionalci u području knjige.
- Omogući višegodišnje finansiranje izdavačkih programa, književnih časopisa, prevoda, međunarodne promocije i programa razvoja čitanja.
- Omogući finansiranje do 100% opravdanih troškova neprofitnih i strateški značajnih programa.
- Član 83 izmijeni tako da zabranjuje dvostruko finansiranje istog troška, a ne pristup konkursima subjektima koji primaju institucionalnu podršku.
- Za oblast knjige utvrde posebni kriterijumi vrednovanja i obaveza javnog objavljivanja biografija komisija, bodova i obrazloženja.
- Uredi djelotvoran prigovor na odluke o finansiranju.
- Uspostavi nacionalno koordiniran program otkupa knjiga sa stabilnim finansiranjem, nezavisnom komisijom i ravnomjernom distribucijom bibliotekama.
- Osnuje Agencija ili Centar za knjigu, odnosno drugi trajni stručni mehanizam sa jasno utvrđenim nadležnostima.
- Zakonom propiše saradnja resora kulture i obrazovanja u razvoju čitalačke kulture.
- RIA dopuni konkretnom fiskalnom procjenom, sektorskom analizom knjige, mjerljivim pokazateljima, početnim vrijednostima, ciljevima i rokovima.
- Objavi sastav radnog tijela, stručne reference njegovih članova i podatke o zastupljenosti pojedinih oblasti kulture.
- Objavi cjelovit, numerički uređen i nomotehnički redigovan tekst sa kaznenim, prelaznim i završnim odredbama prije njegovog upućivanja u dalju proceduru.
Knjiga nije ukras kulturne politike
Ovo nije zahtjev da knjiga dobije privilegovan položaj u odnosu na druge umjetnosti. Ovo je zahtjev da konačno dobije položaj koji odgovara njenoj stvarnoj ulozi.
Bez knjige nema razvoja jezika. Bez čitanja nema kritičkog mišljenja. Bez autora i prevodilaca nema savremene književnosti. Bez izdavača, urednika, knjižara i biblioteka nema puta od rukopisa do čitaoca.
Zato se ovakav tretman knjige više ne može prihvatati kao bezazlen propust.
Kada knjiga u krovnom zakonu o kulturi ostane svedena na otkup i tržišni segment kreativnih industrija, ona biva ponižena nerazumijevanjem sopstvene kulturne i društvene funkcije.
Crnoj Gori nije potreban zakon u kojem je knjiga fusnota.
Potreban joj je zakon koji razumije da su knjiga, književnost, prevođenje, izdavaštvo i čitanje osnova kulturnog, obrazovnog i demokratskog razvoja društva.
Knjiga nije trošak kulturne politike. Knjiga je njena osnovna infrastruktura.
