Piše: Kris Hedžis
Donald Tramp, čiji je rat protiv Irana najveća strateška greška u istoriji Sjedinjenih Država, nije odgovoran za početak opadanja američke imperije, ali jeste za njen kobni rasplet.
Ovo je kraj.
Američke baze u naftom bogatom Persijskom zalivu oštećene su ili uništene, i očekujem da više neće biti obnovljene. Američki saveznici, pa i oni u Evropi, napuštaju Vašington. Dekadencija i moralna trulež američkog društva, oličene u Trampovoj vulgarnosti, zapanjujućem neznanju i surovosti, postale su glavna obilježja Imperije.
Globalni jug, užasnut otvorenim prezirom Imperije prema međunarodnom humanitarnom pravu, uključujući i njeno omogućavanje genocida u Gazi, danas u Sjedinjenim Državama vidi neprijatelja. Zatvor Abu Graib možda je izblijedio iz naše svijesti, ali su za ostatak svijeta njegove fotografije, na kojima američki vojnici i ugovorci sadistički ponižavaju i muče zatočene Iračane, zamijenile onu uljepšanu, gotovo disnejevsku sliku same sebe koju je Amerika nekada izvozila u svijet.
Rat protiv Irana, koji je poremetio svjetsko snabdijevanje naftom, ubrzano gura globalnu ekonomiju preko ivice provalije.
Sjedinjene Države tonu. A sa sobom će povući mnoge.
Osama bin Laden možda počiva u vodenom grobu u sjevernom dijelu Arapskog mora. Al Kaida je možda tek sjenka onoga što je nekada bila. Ali su se, tokom posljednjih dvadeset pet godina grubih i katastrofalnih pogrešnih procjena Imperije, ostvarili najsmjeliji Bin Ladenovi snovi: protraćeni su bilioni dolara na vojne debakle, a na vrh se uspela naša verzija kralja Ibija, Donald DŽ. Tramp.
Umjesto da poraze svoje navodne neprijatelje, Sjedinjene Države samo su uvećale njihove redove. One i njihova kolonija, Izrael, spadaju među najomraženije države na svijetu. Svaki uspjeh Irana u njegovom asimetričnom ratu protiv Imperije širom svijeta dočekuje se sa odobravanjem.
Ponižavajući porazi, rasipanje resursa i najmanje osam biliona dolara potrošenih na pokretanje jednog rata za drugim, ratova u kojima je, prema procjenama, život izgubilo između 4,5 i 4,8 miliona ljudi, iznutra su ispraznili Imperiju.
Njena infrastruktura se raspada. Njene demokratske institucije su nemoćne. Održava je u životu neodrživ dug od 40 biliona dolara. Dragulji njene demokratije, među njima obrazovni sistem, pošteni izbori i slobodna štampa, obesmišljeni su i uniženi.
Napuštenoj radničkoj klasi, osakaćenoj ekonomskom nesigurnošću i vlašću koja joj postepeno oduzima socijalne programe zahvaljujući kojima oni najugroženiji još nekako drže glavu iznad vode, propaganda uliva uvjerenje da je očigledno propadanje zemlje djelo izdajnika i unutrašnjih neprijatelja. Tako su Trampove pristalice navedene da se okrenu upravo protiv onih institucija i ideala koji su stvoreni da bi demokratiju održali u životu. Uobičajene mete fašizma, „radikalna ljevica“, muslimani, migranti, intelektualci, umjetnici, nebjelačko stanovništvo i novinari, progone se uz pomoć zakona poput Zakona o špijunaži.
Laži prožimaju medijski prostor, pothranjujući samoobmanu da će se, čim unutrašnji neprijatelji budu ućutkani ili iskorijenjeni, vratiti slavni dani Imperije, obilježeni hipernacionalizmom, patrijarhatom, sigurnim radnim mjestima i nadmoći bijelaca. Tramp i njegova svita ulizica, lakrdijaša, prevaranata i hrišćanskih fašista otvoreno zagovaraju nasilje nad unutrašnjim neprijateljima, kao i izborne prevare. Pokušaj da se birači potkupe obećanjem od 5.000 dolara ukoliko republikanci pobijede na međuizborima, zajedno sa Trampovim prezirom prema ustavnom poretku, predstavlja otvoreno priznanje da je američka demokratija farsa.
Džordž V. Buš, koji je na predsjedničku funkciju praktično postavljen sudskom odlukom, posijao je sjeme bezakonja i nekažnjivosti. Tramp ga je doveo do punog cvata.
Nasilnici iz Službe za imigraciju i carine (ICE), maskirani i zaštićeni onom vrstom nekažnjivosti koja je u Iraku i Avganistanu omogućila mučenje i ubijanje nedužnih, terorišu američke gradove. Sprovode vojnički organizovane racije protiv nenaoružanih civila, koje se gotovo ni po čemu ne razlikuju od operacija kakve je Imperija izvodila u Faludži ili avganistanskoj provinciji Helmand. Istovremeno uspostavljaju mrežu bijednih unutrašnjih koncentracionih logora.
Sredstva pokoravanja koja je Imperija koristila u inostranstvu, uključujući ukidanje građanskih sloboda i uvođenje masovnog nadzora, ozakonjena su i kod kuće usvajanjem Patriotskog zakona, sa njegovim spiskovima za nadzor, mrežama doušnika i rasnim i vjerskim profilisanjem.
Imperije u raspadanju na kraju sopstvenim građanima nameću istu onu tiraniju koju su dotad upoznavali narodi pokoreni u inostranstvu.
Bio sam na Bliskom istoku kada je sve krenulo po zlu. Gotovo čitav muslimanski svijet bio je užasnut napadima 11. septembra. Uslijedili su masovni javni izrazi solidarnosti, uključujući i bdijenja uz svijeće u Iranu. Da su Sjedinjene Države gradile na toj empatiji, umjesto što su demonizovale muslimane i milionima ljudi na Bliskom istoku donijele patnju i smrt, danas bi bile daleko bezbjednija zemlja.
Umjesto toga, Sjedinjene Države ispile su do dna otrovni pehar nacionalizma. Povjerovale su u glupost da su napadnute zato što, kako je Buš rekao, „oni mrze naše slobode“, a ne zbog naše podrške aparthejdskoj i genocidnoj državi Izraelu, naše bezosjećajne ravnodušnosti prema ljudskim životima izvan sopstvenih granica, uključujući smrt više od milion ljudi u Iraku usljed američkih sankcija, kao i naše podrške surovim arapskim diktaturama. Pustoš koju su Sjedinjene Države ostavile za sobom u svojim beskrajnim ratovima obuhvata sravnjivanje čitavih gradova, oko 940.000 ljudi neposredno poginulih u ratnim zonama nakon 11. septembra, između 3,6 i 3,8 miliona posrednih žrtava i 38 miliona raseljenih.
Otmičari su izabrali masovnu smrt i razaranje urezane u panoramu jednog grada kako bi poslali poruku. Govorili su jezikom kojem su ih Sjedinjene Države naučile. To je isti jezik kojim su američki ratni avioni, rakete i dronovi govorili od Vijetnama do Iraka. Vašington nije slušao. Naivno je vjerovao da vojnom silom može prekrojiti Bliski istok po sopstvenom liku.
Neuspjeh Rata protiv terorizma nije samo moralni neuspjeh. To je i strateški poraz. Sjedinjene Države odbile su da postave očigledno pitanje: zašto je toliko ljudi izvan njihovih granica prema njima osjećalo takvo neprijateljstvo da su bili spremni da ubiju sebe i hiljade američkih građana?
Oni među nama koji su se usudili da ta pitanja postave prije dvadeset pet godina bili s žigosani kao pristalice terorizma i ućutkivani.
Jedini način da se terorizam porazi jeste da se oni koji čine teroristička djela izoluju unutar sopstvenih društava. Potrebno je graditi mreže razumijevanja i solidarnosti. Sjedinjene Države učinile su upravo suprotno. Postale su teroristi za koje su tvrdile da ih žele poraziti. Učinili smo upravo ono što je Bin Laden želio da Sjedinjene Države učine: porazili smo sami sebe.
Tramp predsjedava posljednjem činu.
Kris Hedžes je novinar dobitnik Pulicerove nagrade, koji je petnaest godina radio kao strani dopisnik „Njujork tajmsa“, gdje je bio šef dopisništva za Bliski istok i šef balkanskog dopisništva. Prethodno je kao dopisnik iz inostranstva radio za „Dalas morning njuz“, „Kristijan sajens monitor“ i NPR. Voditelj je emisije „The Chris Hedges Report“.
Izvor: SheerPost
