Piše: Filip Dragović
Obožavatelji lika i djela Mila Đukanovića, utrkuju se ovih dana da se posprdnu sa pričom oko Spajićevog otpusta iz državljanstva Srbije, i njegove pripadnosti rezervnom sastavu Vojske Srbije. Kao i mnogo puta do sada, lupetanja Milana Kneževića („po diviziji“) najpažljiviju publiku imaju na DPS navijačkim tribinama. To je do te mjere vidljivo da se pošten čovjek zapita: igra li to Milan za njih, odnosno navija li DPS upravo za Milana kao sliku i priliku Srbina kakav njima treba. A njima treba upravo takav da bi se oni vratili na vlast i tamo srećno živjeli (oni na vlasti, a Milan u opoziciji) do kraja života. Elem, DPS članstvo, njihovi navijači, poštovaoci i obožavaoci, sa gnušanjem i prepoznatljivim moralnim gađenjem tretiraju svaku priču o tome kako je i da li je Milojko Spajić imao državljanstvo Srbije ili neku vezu sa tamošnjom vojskom. Jer, čoče, mi smo uspravni, samostalni i nedodirljivi, a na drugoj strani neki izdajnici među nama „služe interesima druge države“.
E da. Čovjek (pogotovo onaj iz najbližeg okruženja Mila Đ) kako to gordo zvuči! Nema takvih karakternih supermena nadaleko. Odani državi, naciji, vođi i sjećanju na nekadašnje monopole i privilegije, oni gotovo pa zaboravljaju na neke, marginalne, pa gotovo nebitne činjenice:
– Milo Đukanović je u politiku banuo kao bukvalno rezervni sastav (igrač sa klupe) Slobodana Miloševića, tokom 1989 i razračunavanja komunista Srbije sa kolegama iz Hrvatske, Slovenije i BIH. Još pamtim onu krilaticu Nijaza Durakovića sa nekog tamo kongresa SKJ, kada je Đukanovića nazvao „junošom Slobodana Miloševića“. A Milo, ne da se nije branio, nego je bio ponosan što je kao takav (dakle, rezervista SK Srbije) prepoznat i priznat. Ima li, Milojko Spajić, ikakav makar i sličan momenat u karijeri, da bismo ga, baš ovako direktno, mogli vezati za instaliranje iz Beograda?
– No, i to je bilo malo. U narednim godinama Đukanovića vidimo u rezervnom redu stolica na Gazimestanu, gdje Milošević vrši transformaciju „svojih“ komunista u plagijat kosovskih zavjetnika. Ni tu se Milo nije niti bunio, niti dvoumio. Svoj status rezerviste multiplikovao je istorijskom ulogom uvlačenja svih nas u tu žalosnu prevaru pod naslovom: niko ne smije da vas bije. Lagano zveckanje oružjem odvijalo se po notama Miloševićeve nepromišljene ratne avanture, koja je srpskom narodu donijela stradanje, a u kojoj je Đukanović imao ulogu pratećeg vokala. Znate oni što viču iz petnih žila, samo kod refrena? Ni u ovom slučaju ne mogu se sjetiti ničeg sličnog što bi Spajića moglo vezati za neke tragične događaje tih razmjera, pa sad sve da mu dokažu generalski čin u Vojsci Srbije.
– U sljedećem činu drame sa rezervistima politike iz Beograda, Đukanovića zatičemo u Konavlima, ovaj put kao nekakvog pravog komandanta rezervista JNA. U pravom pravcatom ratu. Ljudi ginu. Oko čega i zašto? To vam piše na ploči u Morinju. Taj besmisleni tekst je običan falsifikat tumačenja nedavne istorije, ali ga pominjem iz razloga što bi ga obožavaoci M.Đ. momentalno potpisali i desnom i lijevom. I naravno, istovremeno bi se pravili da ne znaju kako je u takvom, njihovom, pakovanju istorije glavni rezervista vojske sa komandom u Beogradu bio Milo Đukanović. Opet, Spajić je možda mijenjao djevojke različitih ideoloških uvjerenja, ali ne i vojske koje su palile sela i ljude. Đukanović je mijenjao vojske i naredbodavce. Kažu da se pokajao. Ako jeste, trebalo bi da ćuti, a ne da zbori iz trbuha kroz usta svakojakih kolumnista….
Konačno, i to Đukanovićevo pokajanje ili promjena kursa, kako god… moram da pitam: kada je, povodom toga, ponudio ostavku? Kada je podnio bilo kakav vid odgovornosti u smislu odustajanja od daljeg vršenja vlasti? Koliko shvatam, to se upravo traži od Spajića, povodom Kneževićeve čuvene pres-konferencije…
Ima, naravno, toga još. Đukanović je bio „rezervista“ vojske (nebitan ali realan dio njene komande) koja je ratovala protiv NATO.
Kroz ovakve i slične vojno-političke teme Milojko Spajić je samo administrativno protrčao, a Đukanović je na njima izgradio svoju politiku. Pa eto, ne mari, da ljude sklone sprdačini i visokim moralnim uzletima, malčice podsjetimo iz kog partijskog i vojnog odsjeka se izrodila njihova rodoljubiva opcija.
