Parafrazirajući Arentovu, kada ste napadnuti kao Srbin i pravoslavac, onda se morate braniti kao Srbin i pravoslavac. Prigrliti ono što jeste snažnije nego ikad, obujmiti svoju tradiciju, ime i porijeklo, Vjerom, Nadom i Ljubavlju. Naposletku, konkretnom brigom i molitvom za sve srpske stradalnike na Kosmetu

Prekjučerašnji bezumni zločin na Kosmetu samo je još jedna u nizu manifestacija genocidne politike koja se prema tamošnjim Srbima, i pravoslavnima uopšte, već decenijama sprovodi u kontinuitetu. Zbog takve politike u samom srcu Evrope na Kosmetu srpski manastiri okruženi su bodljikavom žicom i mitraljeskim gnijezdima, a na srpsko ime naići ćete samo prekapajući po zgarištima ili boraveći u enklavama, getoima ljudi koje ne štiti nikakav poredak. Još i danas, na Kosmetu možete biti ubijeni ako 6.januara sa sobom nosite stabljiku mladog hrasta. Čak i ako ste dijete. Ili baš zato što ste dijete. Stanovnicima(zatočnicima) srpskih enklava se jednako poriče kako pravo na prošlost tako i na budućnost.
Oroz je povukao zločinac, imenom i prezimenom, ali oružje i metke su iskovali mržnja, laž, licemjerje i nečista savjest mnogih bezimenih.
Genocid je kao i svaki zemaljski pakao, bezumlje u kome ipak ima sistema što svoje zlo generiše u registru slika i simbola. Svaki genocidni akt je u svojoj biti apsurdni ikonoklazam, koji uništava konkretnog čovjeka da bi iz svijeta trajno uklonio svaku sliku o njemu.
A šta je prizor srpske djece i mladića sa Badnjakom, ako ne živa ikona posječenog stabla koje se, svim sjekirama uprkos, obnavlja iz svog korijena? Uplašen tom ikoničnom predstavom- kao vo vremja ono Irod proroštvom o budućem vladaru Izrailja – zločinac je juče kanio ubiti i samog Bogomladenca Hrista, satirući vjeru u smisao Božijeg Ovaploćenja i mogućnost Vaskrsenja. Jer genocid poriče vlastiti besmisao razarajući svako sjećanje na Vječnost.
I ne samo to.
Prekjuče su pucali na djecu samo zato što su sa sobom nosila Badnjak, slaveći praznik Rođenja Hristovog, onako kako su na tim prostorima to činili očevi njihovih očeva, i svi njihovi preci od vijeka. Juče je, dakle, pucano na pretke i potomke, u namjeri da se izbriše istorija . Jer genocid uvijek smjera da konkretnu zajednicu istrgne iz Vremena, poput stranice iz istorijskih udžbenika, kao da je nije ni bilo.
Parafrazirajući Arentovu, kada ste napadnuti kao Srbin i pravoslavac, onda se morate braniti kao Srbin i pravoslavac. Prigrliti ono što jeste snažnije nego ikad, obujmiti svoju tradiciju, ime i porijeklo, Vjerom, Nadom i Ljubavlju. Naposletku, konkretnom brigom i molitvom za sve srpske stradalnike na Kosmetu.
„Gospode, Gospode, pogledaj sa Nebesa i vidi i posjeti vinograd ovaj koga zasadi desnica Tvoja.“
Mićun Milatović
Izvor: Fejsbuk
