(Foto: Danas)
Ovo može biti jedan od najinteligentnijih i najmoralnijih postupaka iz repertoara ceremonija – koji su nam ovdašnji političari priredili. Ceremonija je najčešće samo forma koju navika gura uvjek u istom pravcu. A kao takva – postaje dokaz oguglalosti i kratkovidosti narodnih vođa. Sve jedno te isto, na isti način i na istom mjestu – da se, ne daj Bože, ne rizikuje kakva greška! Otuda, recimo, ne pamtimo – kad je neko od balkanskih političara došao u Srbiju da oda počast ubijenom premijeru Đinđiću. Đinđić je zaboravljen. Zaboravljen jer je neupotrebljiv. Neupotrebljiv za paradu junačenja, nacionalnog talambasanja, da-komšiji-crkne-krava koncepta i sl.
To što je Zdravku Krivokapiću mjesto stradanja filosofa- vizionara bila prva stanica njegovog dolaska u Srbiju je višestruko značajan potez. Resetovao je i skrenuo pažnju javnosti sa uobičajnih šahovskih otvaranja na davno zaboravljenog Kralja koji se svjesno žrtvovao da bi ova balkanska partija mogla koliko-toliko da potraje. I tako je načinio snažnu asocijaciju na sopstveni koncept politike, onaj samožrtveni, amfilohijevski koji ga je i uveo među političare.
Pokazao je da u Srbiji vidi uzor i podstrek … a da to ne mora imati veze sa klinčom u koji ga je uhvatio sns-ovski ”srpski svet”. Pa čak i ako je između redova poslao poruku da Srbija nije imala većeg i boljeg političara od pokojnog Đinđića na ovamo – neka se niko ne ljuti. Đinđić je evropski prihvatljiv obrazac balkanske demokratije čija prolivena krv ima neuporedivo veći autoritet od svih koji su došli poslije njega.
Obračun sa kriminalom, polu-svijetom i primitivizmom, te isticanje našeg mjesta u Evropi je najpoželjnija agenda koju može imati neko od lidera sa ovih prostora, a najbolje se svjedoči pred Đinđićevom spomen-pločom upravo u danima kada neke štakorske snage izviru iz kanalizacija civilizacije i traže oslobođenje onoga koji je pucao na Đinđića.
Krivokapićevu Vladu ljuljaju svi mogući, domaći i strani, znani i neznani vjetrovi. Gotovo da joj niko ne daje šanse da preživi sopstvenu godišnjicu rada. Međutim, s obzirom da se zna ”ko se ovdje pita” i ”čija je zadnja” u svakoj našoj predstavi, dr Zdravko je vijencem pred sjenima dr Đinđića poslao poruku sudijama u var-sobi da je spreman da igra i produžetke i ponovljene utakmice. I to je učinio sa terena u gostima, sa mjesta gdje mu najviše rade o političkoj, premijerskoj glavi.
Pa još kad čujemo koliko je DPS pogođen ovim premijerovim postupkom – možemo biti sigurni da je popularni ”Zdravinjo” opet, po ko zna koji put, jednim driblingom izbacio, istovremeno, iz težišta kompletnu protivničku odbranu – ili, ako hoćete, ekstremiste svih polova.
