Sa Vladom Dritana Abazovića, potpisan je tekst ugovora koji je još dorađivan od vremena kad je nuđen Krivokapiću. A u međuvremenu, Krivokapić je panjkan i ogovaran kao ”neprijatelj Crkve i naroda”. I to samo iz jednog razloga: Krivokapića ne kontroliše Vučić. A Vučić razumije fenomen Crne Gore samo i isključivo kao ”novu Kosovsku Mitrovicu” i kao ”novi sjever Kosova”. Uglavnom, kao vječno tinjajući incident koji s vremena na vrijeme treba gasiti. A gasiće se samo i isključivo iz Beograda. Iz persektive tog nerazumjevanja Crna Gora nije sposobna da postoji kao demokratska i građanska država. Čak i kada je u pitanju vlast ovdašnjih Srba u njoj, vlast ljudi naklonjenih Crkvi, članova Crkve.
Piše: Naš stalni dopisnik sa Divljeg Zapada, Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Tokom nedelje smo na stranicama Žurnala mogli čitati i čuti, zašto bivši premijer Crne Gore prof. Zdravko Krivokapić ne žali što on lično nije potpisao Temeljni ugovor sa SPC.
Ova njegova kratka priča otkriva nam do sada ne baš jasnu perspektivu štetne politike beogradske administracije. Štetnu upravo po srpsku nacionalnu stvar. Od Krivokapića, koga Beograd ne kontroliše, tražilo se da potpiše vrlo sumnjiv (pravno oboriv) tekst ugovora. I to se tražilo manirom koji se ne bi primjenjivao ni na portira ili kurira. Nešto kao: Dođi, ili skokni večeras do Patrijaršije… I sve to u momentima kada još uvjek nije izabran novi cetinjski mitropolit.
Kasnije, sa Vladom Dritana Abazovića, potpisan je tekst ugovora koji je još dorađivan od vremena kad je nuđen Krivokapiću. A u međuvremenu, Krivokapić je panjkan i ogovaran kao ”neprijatelj Crkve i naroda”. I to samo iz jednog razloga: Krivokapića ne kontroliše Vučić. A Vučić razumije fenomen Crne Gore samo i isključivo kao ”novu Kosovsku Mitrovicu” i kao ”novi sjever Kosova”. Uglavnom, kao vječno tinjajući incident koji s vremena na vrijeme treba gasiti. A gasiće se samo i isključivo iz Beograda. Iz persektive tog nerazumjevanja Crna Gora nije sposobna da postoji kao demokratska i građanska država. Čak i kada je u pitanju vlast ovdašnjih Srba u njoj, vlast ljudi naklonjenih Crkvi, članova Crkve.
Ako je sve ovo tačno, ponavljam, ako je tačno: onda zaključujem da nema većeg neprijatelja za srpske nacionalne interese od iskrivljene vizije Crne Gore koju trenutno ima Vučićeva vlast prema ovdašnjim Srbima i ovdašnjem srpskom sveštenstvu, sveštenstvu i vjernom narodu SPC koje nije odano Vučiću, i koje ne vidi Vučića kao ”predsjednika svih Srba” . Zato se na Pinku i Hepiju gotovo pa plakalo i kukalo poslije Milatovićevog (a ne Mandićevog) ulaska u drugi krug predsjedničkih izbora, i zato smo između dva kruga gledali i slušali prestrojavanje Vučićevih glasnogovornika u pravcu Milatovića, a protiv Đukanovića…
Do čitanja, u novom danu, Tačno u podne. Zbogom.
