Svaka zverka je pokazala svoj trag

Težnja Beograda da u koaliciji budu DPS, DF i SNP se napokon ostvarila kroz projekat sadašnje Vlade Dritana Abazovića.
Lideri DF su se napokon prodali, i to masno- da su sigurno materijalno presrećni ali politički prazni- jer litijskom narodu više nisu nepotrebni.

Što dalje vrijeme bude teklo, to će nam dešavanja poslije velike, ali uslovne pobjede nad Monstrumom 30. oktobra 2020. godine biti sve jasnija.

Jer, sve se pretumbalo, na svoje police postavilo i konačno: „Svaka zverka je pokazala svoj trag“.

Na primjer, već sada je očito da su: urlik nezadovoljstva, haos i histerija koju su napravili mediji iz Srbije protiv prve postdiktatorske Vlade na čelu sa Krivokapićem, iako je njen stvarni premijer i gospodar njene sudbine bio Dritan Abazović, bili posledica očito nesnosne boli političkih krugova u Srbiji zbog smjene režima Monstruma u Crnoj Gori.

Samim tim, već sada možemo konstatovati da je urlik medija Srbije poslije 30. oktobra bio samo eho bolnog urlika Mila Đukanovića, kojeg je dopunjavao krik njegovih biznis i političkih partnera koji su sada na vlasti u Srbiji a koji sebe pozicioniraju, gle čuda- „političkim zaštitnicima srpskog naroda u Crnoj Gori“!?

Još je interesantnije napraviti paralelu ponašanja medija Srbije do 30. oktobra 2020. godine i poslije formiranja nove Vlade na čelu sa Abazovićem.

Naime, do 30. oktobra nije se vidjela podrška veličanstvenim litijama u tim istim medijima, jer se vrh Srbije „nije htio miješati u unutrašnje stvari Crne Gore“!?

Poslije formiranja nove Vlade- Abazovića, nije se primjetila panična histerija i napadi na nju kao što se to dešavalo sa Vladom Krivokapića koja je godinu i po dana zasipana „drvljem i kamenjem“, ali i pljuvana od strane tih medija do utapanja.
Neko će pomisliti da je sve to bilo plod slučajnosti!?

Međutim, slučajnosti ne postoje!

Valja se prisjetiti fakta da je državni vrh Srbije mnogo puta, u dugom nizu godina, tražio da politički Srbi (Demokratski front i SNP) uđu u Vladu Đukanovića.

Na primer, krajem 2013. godine premijer Srbije Ivica Dačić je „pozvao političke predstavnike Srba da uđu u Vladu Crne Gore“, a da stvari budu interesantnije otkliknuo mu se lično Milo Đukanović i podržao tu ideju.

Da li smo to zaboravili, u svoj petljavini usijanog i režiranog „nezadovoljstva Vladom Krivokapića“?

Ta Vlada nije bila dobra i snažna već energetski jako slaba, ali i takva svakako je bila mnogo bolja od svega lošeg što će tek uslijediti?

Da bi nam stvari bile kristalno jasne, jer postoji opšta tendencija zbunjivanja naroda u Crnoj Gori, hajde da pogledamo jedan tekst koji je objavio Radio Slobodna Evropa, 24.12. 2013. godine, pod naslovom: „Šta je pozadina Đukanovićevog poziva Srbima da uđu u Vladu?“

U tekstu piše da je premijer Srbije Ivica Dačić „pozvao Srbe u Crnoj Gori da uđu u vlast jer bi to bio najbolji način da se zaštite nacionalni interesi Srba koji žive u dijaspori“, s obrazloženjem:

„Mi moramo da se borimo za srpske nacionalne interese u Crnoj Gori a ta borba se ostvaruje tako što pobjeđujete, što ste u vlasti“.

U tekstu se dalje kaže sljedeće: „Premijer Milo Đukanović u subotu je ponovio ono što je potencirao i uoči nedavne posjete Beogradu – kako bi za Crnu Goru bilo korisno da u njenu Vladu uđu politički predstavnici Srba.

Njegova Demokratska partija socijalista se, kako je naglasio, nije šalila kada je pozvala druge partije da uđu u vladajuću koaliciju“.

Potom su citirane sljedeće Đukanovićeve riječi: „Nijesmo se šalili, zaista želimo da širimo koaliciju jer mislimo da bi to bilo u interesu Crne Gore. Smatrali smo da za početak treba obnoviti tu ideju koja je stara nekoliko godina“.
Nekoliko godina, veli, a tekst je iz 2013.?

Zatim dolazi glavno, gdje se u tekstu navodi: „Sa druge strane, Đukanovićeva inicijativa o širenju vladajuće koalicije naišla je na konfuzne odgovore unutar Crne Gore“, pa se objašnjava:

„Najprije je lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić odbio mogućnost da ta partija razgovara o ulasku u Vladu, što u izjavi za Radio Slobodna Evropa ponavlja i funkcioner te partije i šef poslaničkog kluba Demokratskog fronta Goran Danilović: „Đukanović šalje poziv kao da nas uvodi u kuću Velikog brata. Sa NOVOM, bez obzira koliko bilo teško stanje našeg naroda i koliko stanje teško bilo za našu politiku se tako ne pregovara. Mi da smo htjeli tako da se omalovažavamo i prodajemo mogli smo to davno da uradimo“, kaže Danilović.“

Potom ide dio teksta o reakciji iz SNP-a, sa sljedećim osvrtom: „Spekulacije kako je Đukanović zapravo ciljao na Socijalističku narodnu partiju ojačale su reakcije iz te partije koja navodno odavno koketira sa Đukanovićevom DPS. Najprije je reagovao šef poslaničkog kluba stranke Aleksandar Damjanović, koji nije isključio diskusiju sa Đukanovićem o kako je rekao “načinu na koji će razgovarati“ i dodao kako će u odluci o tome saslušati stav Srpske crkve u Crnoj Gori.“
Dakle, ovo što se sada dešava je politika vrha Srbije koje je bila u kontinuitetu takva bar deset godina gdje su s Milom Đukanovićem stalno vođeni pregovori na temu pravljenja koalicije političkih Srba u Crnoj Gori s Đukanovićem kao nosiocem politike političkog satanizma.

Đukanović se toga lako sjetio kada se politički strmoglavio.

Sigurno obratio Beogradu tražeći pomoć koju je odmah dobio: momentalnim urlikom medija Srbije protiv nove vlasti u Crnoj Gori, sve s poznatom smjehotresnom optužbom: „Nema Srba u Krivokapićevoj Vladi“!?

Težnja Beograda da u koaliciji budu DPS, DF i SNP se napokon ostvarila kroz projekat sadašnje Vlade Dritana Abazovića.
Lideri DF su se napokon prodali, i to masno- da su sigurno materijalno presrećni ali politički prazni- jer litijskom narodu više nisu nepotrebni.

Čelnik GP URA je pristao na taj model zarad očuvanja kontrolne i dominirajući pozicije GP URA, dobijanja mjesta premijera- a sve se to odigralo pod budnim okom ambasada Kvinte koje su to aminovale.

Dakako, nevješto skrivena koalicija DPS, DF i SNP će vremenom postati potpuno neskrivena, otvorena jer je takva volja državnog vrha Srbije i Mila Đukanovića.

Zbog uspješno završenog posla, u Beogradu je nedavno premijer Dritan Abazović dočekan bolje od ijednog državnika do sada.
Elem, ova priča i ovaj tekst su važni za trenutno, ali i dalje objašnjenje uzroka svega nenormalnog što se dešavalo poslije 30. oktobra.

Jedno je sigurno, takvim svojim potezima državni vrh Srbije je oburdao DF i SNP i smrtonosno ih politički vjenčao s DPS.
Sada preostaje da im se desi zajedničko političko kremiranje a njihov prah razbaca po nebu „koje nigdje nije tako plavo“.
Sve što se desilo je ujedno bio svirepi i bezočni pokušaj rušenja političkih implikacija litijskog pokreta, koje nisu odgovarale zvaničnom Beogradu.

Cilj je bio potiranja litijske pobjede što je nemoguća misija jer litije i dalje idu kroz vrijeme, putujući u vječnost punom snagom.

I na koncu, tek sada možemo vidjeti koji je kolosalni politički prevrat i moćni istorijski udar na ovaploćeno zlo napravio upokojeni Mitropolit Amfilohije, mudrošću pobijedio i potom se pobjednički preselio na nebo!

Kakve je sile protiv sebe imao!

I ipak uspio svrgnuti režim političkog satanizma, tvrdih međudržavnih koalicija zlih sila i njihovih političkih sluga u Crnoj Gori koje su dugo obitavale u opoziciji da bi se potom aktivirali „na prekidač“ i na kraće vrijeme, nadajmo se, srušili veliku uslovnu pobjedu vraćajući Monstruma u sferu vlasti.

Ipak, „nije vino ko što priđe bješe…“!

Neće to moći! Ne, nikako!

Vojin Grubač

Izvor: Fejsbuk