Gledajući scene veličanstvene Svetovasilijevske litije u Nikšiću, u kontekstu fakta da su opskurni političari koje je taj narod glasao svojom voljom izabrali da se iz statusa „lidera uslovnih pobjednika“ prebace u klupe „lidera poražene opozicije“, nameće se pitanje: da li narod na litijama baš predstavljaju ti političari koji sebi stavljaju epolete „političkih lidera naroda“, ili ne?
Odgovor je već poznat i jednoznačan — naravno, ne!
Litijski narod ne zaslužuje takve političare, ma kako nam neki sugerisali da narod zaslužuje političare po svojoj mjeri.
Dakle, ti samozvani „lideri“ moraju da se stide načina na koji su vodili i dalje vode politiku „zla i iskopanja“, a taj stid mora da se pretvori u izvinjenje.
To znači da trebaju skinuti mnogobrojno ordenje koje su dobili za nakaradnu politiku, skupa sa znamenitim plakatama koje su im uručene za veliko ništa kojeg predstavljaju, ne predstavljajući i ne osjećajući narod kojem „greškom pripadaju“.
Na drugoj strani, građani će imati lijepu priliku da uporede dvije Vlade. Prvu, koja je bila koncept upokojenog mitropolita Amfilohija, sa svim nedostacima koje je imala. I ovu drugu Vladu, koja je koncept DF, SNP i „Srpskog sveta“, dogovoren kod gospodina Vučića ali s interesantnim mutacijama u procesu svog malignog stvaranja.
Tvorcima sadašnje Vlade nije odgovarala ona prva jer su smatrali da veliki uticaj koji imaju na Vladu nije dovoljan, pa su se danonoćno obrušavali na nju skupa sa medijima iz Srbije.
Na novu Vladu se, za divno „čudo“, isti ne obrušavaju!?
Zbog koncepta prve Vlade „kopljima“ su nemilosrdno gađali sveštenstvo Mitropolije, posebno izvanrednog nosioca litija oca Gojka Perovića, zatim rektora UCG, prof. dr Vladimira Božovića, a kakvu su ružnu i skarednu viku sebi dozvolili pod Ostrogom, na samog Mitropolita, odlično znamo.
Svi „pobrojani tvorci prve Vlade“ su optuživani da su „agenti“: UDB-e, CIA-e, poslušnici ambasadora Kvinte, DPS-a, …, i ko zna još koga.
Zbilja, ako je to „tako“, učitavajući fakt da je po mišljenju naroda litijskog pokreta sadašnja Vlada mnogo nepovoljnija i personalno lošija od prethodne, kojeg Zla i čiji su tada agenti bili „lideri“: DF, SNP i „Srpskog sveta“ dok su je ovakvu stvarali?
Mogu li nam na to pitanje odgovoriti sada kada su „lijepo i divno okićeni znamenitim ordenjima i plakatama“?!
Elem, na primjer, ako su im upokojeni Mitropolit, otac Gojko i rektor Vladimir krivi što su u prethodnoj Vladi bili „užasni“ ministri policije, odbrane i vanjskih poslova, kako im se sviđaju sadašnji ministri tih resora koji su „njihovih ruku djelo“: Adžić, Konjević i Krivokapić?
Doduše, odgovor na to pitanje je već dao jedan od funkcionera DF, rekavši nedavno: „Ova Vlada je bolja od prethodne“!?
A možda je taj funkcioner mogao konsultovati litijski narod prije te izjave, ako i dalje umišlja da on i njemu slični i dalje litijski narod „predstavljaju“ jer je, kako tvrde, taj narod „pobogu, glasao za njega i njih iz DF“?!
Koga danas predstavljaju funkcioneri DF, SNP i „Srpskog sveta“ nikome nije jasno!
Litijski narod sigurno ne predstavljaju.
Do izbora u Podgorici će se stanje stvari možda promijeniti, pa ćemo ipak razjasniti koga oni sad predstavljaju!?
Da se izbori u Podgorici nisu odložili, jun bi DPS-u donio konačni politički slom.
Oktobarski izbori u Podgorici će stanje poprilično izmijeniti, jer litijski narod sada nije zadovoljan svojim umišljenim predstavnicima iz DF i SNP, a ne samo DPS-om koji je bio, sa svojim satelitima, nosioc političkog satanizma.
Ti sateliti DPS-a su sada u Vladi „koja je bolja od prethodne“.
Do tada, do izbora u Podgorici, politički „grešnici“ imaju dovoljno vremena za: stid, objašnjenje, pokajanje a možda i konačni odlazak s političke scene u personalnom smislu, da partije na čijem su čelu ipak opstanu jer su potrebne narodu.
Opet, valjalo bi da oni koji „šakom i kapom“ dijele ordenje i plakate, dobro razmisle šta rade.
Jer, moguće je da time „kite sistemsku grešku“: stvaraju pomamu i oholost, ubijaju strpljenje, taktičnost i mudrost, te samim tim stvaraju preduslove za tragediju koja se može izbjeći samo korekcijom sistemskih grešaka.
Vojin Grubač
