Naime, Vučić se već ranije „borio svom snagom“ za Kosovo i srpski narod na Kosovu. Rezultat te borbe je takav da je za vrijeme svoje vladavine likvidirao svu srpsku samoupravu na sjeveru Kosmeta, a konačni udarac joj zadao neizlaskom na lokalne izbore i traljavom oružanom akcijom „grupe građana“, koja je izazvala velike i nepotrebne srpske žrtve
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je juče u Šapcu, na proslavi 15. godišnjice postojanja svoje partije, ustvrdio da će mu se poslije proslave dogoditi „težak dan“, jer mu dolazi petorka Kvinte: „velikih, jakih, najjačih i silnih“, kako ih je opisao, bojažljivo napominjući da je Srbija mala zemlja.
Rekavši da zna šta donose predstavnici Kvinte (čitaj, žestoke ultimatume!), Vučić je nastavio ovako: „Noćima zbog toga ne spavam, ne znam da li bih vikao ili plakao od muke, ali uspjećemo da Srbiju nikome ne damo na poklon već da bude naša“!?
I na kraju završio tiradu ističući da će se boriti svom snagom „ma koliko da ih je, ma koliko da su silni“ i obećao da će čuvati Kosovo i srpski narod na Kosovu.
Naravno, sve što je rekao je u domenu klasične, isprazne demagogije.
Naime, Vučić se već ranije „borio svom snagom“ za Kosovo i srpski narod na Kosovu.
Rezultat te borbe je takav da je za vrijeme svoje vladavine likvidirao svu srpsku samoupravu na sjeveru Kosmeta, a konačni udarac joj zadao neizlaskom na lokalne izbore i traljavom oružanom akcijom „grupe građana“, koja je izazvala velike i nepotrebne srpske žrtve.
Sve sa teškim posljedicama po mir i sigurnost Srba na Kosmetu, koji se sada nalaze u nezahvalnom statusu krpa za otiranje nogu Prištine ili, još gore, u ulozi „glinenih golubova“.
To je bio konačni rezultat te Vučićeve borbe, koju je uvijek pratilo „vikanje i plakanje“, sve sa širenjem defetizma i očaja u narodu.
Dakle, došli su mu predstavnici sila Kvinte s novim ultimatumima!
Zbilja, zašto je Vučić rekao da mu je juče došao težak dan, kada je nedavno tvrdio je Srbija država koja ne „sluša ambasade Zapada“?!
Preporučivao Crnoj Gori da „isto ne sluša ambasade“ kao i on, podsmijavajući se svima u okruženju koji „ne vode suverenu politiku kao Srbija“!?
Ili nije tako?
A sad se plaši novih ultimatuma i „teškog dana“?
Zašto ga brine taj „sudnji dan“ ako „ne sluša“ sile Zapada, a znamo da ih „nije slušao“ tako što im je Kosmet već predao da na njemu rade sve što požele?
Čak i protiv klauzula Rezolucije 1244. UN.
To što je političar Vučić u teškoj poziciji, nije toliko važno jer je to samo njegov lični problem.
U problemu su Srbija i srpski narod na Kosmetu za što je on isključivi krivac.
Elem, teško se država može ispravno voditi s lošim i nikakvim kadrovskim rješenjima poput: Brnabićke, Vulina, Đurića, Rakovića, …
A usput, „preko ograde“ državnog broda „naglavačke izbaciti“ sjajne srpske stručnjake i intelektualce, koji su pod njegovim sadašnjim režimom izbrisani sa spiska „poželjnih“.
Umjesto da traži nova, optimalna kadrovska rješenja i pokrene novi koncept državne politike Srbije, s novim ljudima, koji će zamijeniti sadašnji: katastrofalni i gubitnički politički provizorijum, Vučić se bavi svim i svačim, čak i Popisom stanovništva u Crnoj Gori!?
Briga za popis stanovništva
Začudo, Vučić i njegova ideološka „pretorijanska garda“ se uopšte nisu bavili upravo završenim Popisom stanovništva u Albaniji, i zaštitom prava tamošnjih Srba koji nemaju elementarno ljudsko pravo na sopstveno ime i prezime!?
Nije ga to interesovalo?
Iako je taj problem mogao uvezati s pitanjem položaja Srba na Kosmetu, „opaliti šamar“ Tirani i poentirati.
Nedavno je čak osjetio potrebu da se iz dalekog Pekinga javi radi prepucavanja sa bivšim diktatorom Milom Đukanovićem: koji se u svom stilu istrčao sa osionim, bezobraznim i primitivnim intervjuom, kojim je dotakao dno civilizacijskog nivoa.
To je onaj intervju gdje je Đukanović pravoslavno sveštenstvo u Crnoj Gori nazvao „razbojnicima u mantijama“!
Razlog njihovog prepucavanja je prost, Vučić i Đukanović odavno igraju „prljavi ples“, uživajući u svom providno-režiranom nadgornjavanju, izigravajući nekakve „protivnike“ a u stvari su lice i naličje iste, jeftine monete.
Tako je, poslije Đukanovićevog intervjua, Vučić iz Pekinga pustio glas, i poručio da se „neće miješati u popis stanovništva u Crnoj Gori“, te da je „na građanima te susjedne zemlje pravo da se izjasne kako hoće“!
Ali, u vezi popisa indirektno pokazao da ga itekako interesuje, rekavši sljedeće: „Da vidimo koliko danas srpskog roda živi u Crnoj Gori? Verujemo da tamo živi značajan broj Srba“!?
Zbilja, baš ga to interesuje, srpski rod u Crnoj Gori? Nije, valjda?
A ne interesuje ga, u prvom redu, kako živi srpski rod na Kosmetu, koji je zbog njegovih političkih grešaka ostavljen na cjedilu i na rasterzanije Kurtiju i sličnim jastrebovima!?
Niti ga interesuje srpski rod u Albaniji, koji i dalje nema elementarno pravo na ime i prezime?
Interesuje ga popis u Crnoj Gori a ne, prije svega, katastrofalno ekonomsko stanje u Srbiji koje je vrlo precizno opisao ekonomista Branko Dragaš.
Dragaš je, naime, nedavno rekao da je Srbija već zadužena 94 milijarde evra, što je dug: države, banaka, građana i kompanija, a da je od dolaska Vučića na vlast spoljno-trgovinski deficit Srbije dostigao nivo od 65 milijardi evra.
Dragaš je takvu situaciju ocijenio: katastrofalnom!
Ili Dragaš nije u pravu? Ko mu je oponirao i rekao da to nije tačno? Niko!
Ako tome dodamo potpuni krah Vučićeve politike prema Kosmetu, lako se nameće zaključak zašto se on pasionirano bavi sastavljanjem Vlade i Popisom stanovništva u Crnoj Gori.
Nema drugog posla, ili što?
Prosto, radi se o paranoidnoj politici stalnog skretanja tema sa rezultata svojeg izuzetno lošeg upravljanja Srbijom i guranja u bezizlaznu situaciju: „srpskog roda u njoj“, da tako kažemo.
Zato Vučić uvijek brzo stiže tamo gdje nije potreban, a nema ga tamo gdje je potreban i neophodan!
U Crnoj Gori u vezi popisa sigurno nije potreban!
Samim tim, nije bio potreban dio njegovog jučerašnjeg „slavljeničkog govora“, gdje je rekao: „Jer šta ćete u Vladi Crne Gore ako ne kažete sve najgore o Beogradu.
Kada dolazi vrijeme za popis, i to okašnjeli, onda: E nemojte da date popis jer će biti Srba više. A šta vi spolja hoćete? Da se Srbima izbriše ime i prezime. Nećete taj dan dočekati.“
Dakle, to je bila ta Vučićeva retorika uoči susreta s Kvintom gdje je znao da će mu moćnici Zapada opet „ruke savijati“, i saviti kao i mnogo puta ranije.
Uostalom, vidjećemo ga par dana poslije teškog sastanka s velikom petorkom.
Skoro sigurno će se desiti prenemaganje, suze i jadanje kao demonstracije potpune bespomoćnosti dok mu se nad glavom nadvijaju mutni oblaci eventualnih ekonomskih sankcija Srbiji, što Zapad opet „izvlači iz rukava“ kao polugu svirepog pritiska.
A da bi to izbjegao, Vučić će upotrijebiti standardni hod tajnog, daleko od očiju javnosti: pristajanja na sve.
I, dok kleči na koljenima, opet uskliknuti „svom narodu“ da je izašao kao pobjednik.
Zato ga, dok sve predaje i na sve pristaje, sada interesuje Popis stanovništva u Crnoj Gori a ne teški dani Srbije i jad, bijeda i očaj srpskog roda na Kosmetu.
Vojin Grubač
