Kad je prije dvadesetak godina poč. Dragan Kujović donio najdemokratskiji zakon o obrazovanju, direktori šavničkih škola su se našli u problemu.

Znali su kolika im je cijena u narodu i koliku podršku uživaju u kolektivima za čijeg ih rukovodioca postavio komitet, lokalni ili centralni, svejedno.
Počeli su besomučno da zapošljavaju kadar sa strane, uglavnom iz Nikšića. Nastavnici rođeni i nastanjeni na području opštine nijesu se mogli primaći školama, iako su uglavnom imali i višu školu i viši prosjek od „kadra“ sa strane. Većina njih je posao našla u drugim opštinama i odselilo se iz Šavnika. Tako smo dobili putujuće nastavnike.
Ubrzo nam je instalisan i putujući predsjednik. Po sopstvenom priznanju, neznaven i neinformisan, na čelo jedinog opštinskog sekretarijata je doveo pripravnika. Zajedničkim snagama opštinu su premrežili putujućim službenicima i namještenicima, koji o Šavniku jedino znaju gdje je opština.
Za vrijeme Šehovićevog mandata, sva tri direktora škola su dolazila iz Nikšića. Njihovim tragom su pošle i ostale opštinske i republičke službe, tako da danas domicilno stanovništvo čini apsolutnu manjinu među zaposlenima u opštini. Tako „siromašni i nerazvijeni“Šavnik hrani oko 250 porodica iz „bogatog i razvijenog“ Nikšića. Vjerovatno u nama putujući službenici vide egzotične urođenike: „Ko vi je kriv što živite u Šavniku?!“, čuo sam, ne jednom.
E, sad smo, pored putujućeg, mudrog rukovodstva i njihovih, uglavnom odanih službenika, dobili i putujuće glasače. Pošto su stranke utvrdile da među domicilnim stanovništvom ne uživaju ni približno dovoljnu podršku, odlučile su da nam, kao retardiranim, dovedu tutora sa strane. Naravno, Nikšićane. Očito, mi smo izgubili poslovnu sposobnost i kao takvi ne možemo samostalno da izaberemo „svoju“ vlast.
Možda drugo i ne zaslužujemo sem da se sprdaju s nama. U opštini gdje opozicija za više od četiri godine nije bila u stanju da se jednom oglasi razumnim obavještenjem, gdje opozicioni odbornici nezakonito trošenje para odobravaju sa: „Bravo predsjedniče!“ i „Kad ću ja/mi doći na red?“ možda i treba uvesti staratelja, makar on bio kolektivni, iz kategorije koju su naši preci pogledom ućutkivali.
Piše: Milija Ćeranić/Izvor: Fejsbuk
