Montenegrini su protiv ustoličenja jer su ih Srbi navikli na ufoteljenje.
Klimatske promjene su, međutim, toliko uticale na stanje svijesti meteoropata i drugih zavisnika međunarodne zajednice da je čak i drug Čanak morao da organizuje ličnu posjetu drugovima komitama iz cetinjskog komiteta kako bi im pružio neophodnu moralnu i svaku drugu podršku u pravilnoj, mirnoj i dostojanstvenoj borbi protiv helikopterskih desanata na Drvar i „prijestoni“ grad Cetinje.
Foto: Printskrin (TV Vijesti)
Komitetlije su, što se i moglo očekivati, svojom odvažnom borbom unijele zračak nade i svetlost na kraju tunela, pri čemu su im zapaljivi kokteli i svijetleće gume bili od vidljive koristi. Prije svega gume, ostatak ostatka iz paljevine u Dubrovniku, koje su i poslužile kao nadahnuće odvažnim poetama i poetesama da uskliknu: „Sa Lovćena zora kliče, oprosti nam Dubrovniče“, što je u zagrebačkim medijima dočekano kao početak nove himne prohrvatskog Montenegra.
Kako je ustoličenje mitropolita Joanikija ipak obavljeno, i to u manastiru cetinjskom, šefu komiteta, glavnom komiti, nije ostalo ništa drugo no da to proglasi Pirovom pobjedom i naloži da se prijestoni grad Cetinje, iz bezbjedonosnih razloga, privremeno izmjesti u beogradski krug dvojke.
Iako se na obodima kvadrature ovog čuvenog beogradskog kruga kao aveti prošlosti i jahači apokalipse viju zloslutne misli Garašaninovog Načertanija, blizina sela Ba, pa Memorandum SANU i, ako baš hoćete, i sam Miloševićev duh, odbrambeni bedemi ovog utvrđenja su toliko stabilni i neprobojni da bi u njima šef komiteta sa Cetinja mogao biti proglašen za doživotnog predsjednika, ili, kako se to nekada govorilo, za predsjednika bez ograničenja mandata, ali sa ograničenom pameću.
Na ovo ostrvo dobre nade iz novoproglašene države Vojvodina, redovno bi stizala moralna, materijalna, politička i propagandna pomoć u vidu kukuruza, šećerne repe i futoškog kupusa.
Novi Sad bi za Monte Negro bio samo Neo Planta.
Zagreb bi bio prozor u svijetlu zapadnu budućnost odakle zrače samo demokratija i osiromašeni uranijum.
Sarajevo je spremno da u svakom trenutku poleti u pomoć na krilima Talibana.
Priština bi, u znak prijateljske pažnje prema novom šefu kruga dvojke, ovu teritoriju proglasilo za bescarinsku zonu i ukinulo sve takse, optužbe za genocid i bezuslovno prihvatilo međusobno priznanje dvije države – Kruga dvojke i Kvadrata Priština. Obećavaju takođe da će na Kosovu zavladati mir tek kad u njemu Srbi budu počivali u miru.
Za to vrijeme bi Crna Gora mogla ponovo da progovori srpski kako bi cio svijet mogao sa razumijevanjem da je optuži za genocid nad Milom Đukanovićem. Jer, on nije kuče od juče, on je sin sa pedigreom zapada.
Dragoslav Pakić
Izvor: Stanje stvari
