Poslije prvog kruga predsedničkih izbora desilo se radikalno tumbanje političke scene Crne Gore. Nije ostao „kamen na kamenu“. Totalni zaokret! Znakoviti slomivrat. Jedno je sigurno, partije uslovne pobjednice 30. avgusta 2020. nisu opravdale volju i želje svojih glasača.
Tolika je bila grabež za funkcije i mandate koje su dijeljene „po babu i stričevima“ da se narodu sve to smučilo do gađenja.
Narod ne voli one koji licemjerno promovišu „jednaka prava za sve“, a potom prvo i odmah podijele mjesta „po dubini“ svojoj rodbini, a ne najsposobnijim ljudima u državi.
Narod ne voli svađe, koje mu urnišu dušu dok vodi težak život sveden na golo preživljavanje.
Političari ne znaju šta narod ne voli.
Srljaju okovani u „ljepoti“ svoje „životne i političke bajke“ da ne vide kako jure u provaliju.
Slijepci? Da! Političari su slijepci, koji ne osjećaju dubinu instinkta i prirodnu inteligenciju svog naroda.
Zato su došli do zida i sada im je jedina mogućnost opstanka, a ne daljeg strmoglava, radikalna promjena koncepta svojih partija.
Ne samo u domenu programa i ideologije, već i personalnog sastava vrha partija, stila politike, preispitivanje kapaciteta koalicionih partnera i mnogo čega drugog.
Savjetovati ih šta da rade? Naravno da nije potrebno.
Udarac koji im je zadao litijski narod na predsjedničkim izborima je toliko jak da će im trebati vremena da dođu sebi, pa tek onda da pokušaju naći najbolji model daljeg djelovanja.
Jer, sve te partije su potrebne Crnoj Gori, ali u drugačijem vidu.
Sada izgledaju kao džunglaši s lanca pušteni. Zvijeri koje žele da se samo naplaste dok im se fućka za narod.
A narod to vidi, uzima mač u ruke i sve posiječe na izborima. Odvoji i glavu od trupa.
Bistar narod. Opasan narod. Dobar narod.
Izvor: Vojin Grubač/Fejsbuk
