Dakle, svi su zadovoljni, svi slave, i bez nikoga od njih neće biti moguća stabilna Vlada. A to jednostavno matematički, fizički, logički nije moguće. To da su baš svi oni u ulozi „ključnog i neizostavnog“ faktora.

Ajde što to oni rade radi sopstvenog tim-bildinga i širenje optimizma poslije očiglednih stropoštavanja unutar svojih redova, ali zašto to u toj mjeri prenose mediji, i zašto se svim tim auto-podstrekivanjima bave svi analitičari redom?
Podgoričani znaju reći, u iskazivanju odlučnosti: „A ako ćeš, bez mene“, „Nemoj bez mene“… podrazumijevajući ono zlokobno „ostao“. Smisao prijetnje, ili, bolje reći, kletve, očigledan je. Ili će se to desiti ili mene neće biti.
E upravo tako djeluju i iskazi Milana Kneževiča i Danijela Živkovića. Ako će se Vlada praviti „bez mene“ – ne bilo me. Time se htjelo reći da je, po njima, Vlada nezamisliva bez njih, a ja vjerujem da, ako ih mandatar zaobiđe, njih više neće biti na horizontu. Političkom, dakako…
Filip Dragović
