Piše: Jevgenij Zamjatin
Prevod: Mira Lalić
Sutra je dan godišnjeg izbora Dobrotvora. Sutra ćemo ponovo predati Dobrotvoru ključeve nepokolebljive tvrđave naše sreće.
Razume se da to ne liči na neuređene, neorganizovane izbore kod drevnih ljudi, kad – smešno je reći – čak unapred nije bio poznat ni sam rezultat izbora. Graditi državu na potpuno neproračunatim slučajnostima, naslepo – šta može biti besmislenije? A eto ipak ispada – bili su potrebni vekovi da bi se to shvatilo.
Da li je potrebno govotiti da kod nas i u ovome kao i u svemu drugom – ni za kakve slučajnosti nema mesta, nikakvih iznenađenja ne može biti. I sami izboru imaju više simboličan značaj: da podsete da smo mi jedinstven, moćan, milionskoćelijski organizam, da smo mi – govoreći rečima „Jevanđelja“ drevnih ljudi – jedinstvena Crkva. Jer istorija Jedinstvene Države ne zna za slučaj da bi se tog svečanog dana makar i jedan glas usudio da naruši veličenstven unison.
Priča se da su drevni ljudi sprovodili izbore nekako tajno, krijući se, kao lopovi; neki naši istoričare čak tvrde da su se oni pojavljivali na izborne praznike brižljivo maskirani (zamišljam taj fantastično-mračni prizor: noć, trg, figure koje se prikradaju pored zidova u tamnim ogrtačima; purpurni plamen buktinja povija se na vetru…) Zašto je bila potrebna sva ta tajanstvenost – ni do danas nije konačno objašnjeno; najverovatnije je da su se izbori vezivali za nekakve mistične, sujeverne, možda čak zločinačke obrede. Mi nemamo ništa da krijemo niti čega sa se stidimo: mi praznujemo izbore otvoreno, časno, danju. Ja vidim kako svi glasaju za Dobrotvora; svi vide kako glasam za Dobrotvora ja – i može li biti drugačije kad su „svi“ i „ja“ – jedno jedinstveno „MI“. Koliko je to plemenitije, iskrenije, više, nego kukavička, lopovska „tajna“ kod drevnih ljudi. Onda: koliko je to celishodnije. Jer ako bi čak i pretpostavili nemoguće, tj. nekakvu disonancu u običnoj monofoniji, onda su nevidljivi čuvari ovde, u našim redovima; oni istog trenutka mogu da ustanove brojeve koji su pali u zabludu i mogu da ih spasu od daljih njihovih pogrešnih koraka, a Jedinstvenu Državu – od njih samih.
Roman je napisan 1920. godine, tek malo više od dve godine nakon dolaska boljševika na vlast u Rusiji. Inspirisao je Hakslija za „Vrli, novi svet“ i Orvela za „1984“ – MZ
„Mi“, Ukronija, str. 142-143.
Izvor: Makroekonomija
