Vito Nikolić
Odmetanje
Nije ovo ljubav, to se ja spasavam,
to ja bježim, ženo, tebi u hajduke,
Romanijo moja, puna dobrih trava
za krvave rane i žestoke muke.
To ja bježim, bježim iako znam ženo,
da već nigdje nema đula i zumbula,
da me ipak čeka prokleto lijevno
đe u njemu bijeli se kula.
