
Mučno mi je žalosne galsove javljati, ali što se ne može sakriti nije gajde kriti. Umrije nam vrli i divni vladika crnogorskibaš na ustavke Lučina dnevi u 10 sati iz jutra. Na nekoliko dana prije, teška ga je muka u prsima spopala bila, i kašljući, veliku je krv ispljuvao. Po ovome mislili su mnogi da će mu biti na bolje, i on isti često im govoraše:,,Ne bojte se, neću vam još umrijet.“ U oči Lučina dnevi bješe navalio da ide u Kotor, ali mu ne dade Pero i Đorđe. I on ih poče zaklinjati da ga nose, ako će, i na nosila. Tada i oni, za povoljit mu, opreme sve za put, i tek da sa njim krenu na put, ali puče rako zlo vrijeme da se nije moglo izić iz kuće.
Na Lučin dan osvane teško mučan, pa sazove brata i senatore, i sa stolice stade im govoriti ovako: ,,Mila braćo moja! Evo sam vam baš došao na ždrijelo vječnoga doma! I biđu da ću umrijet, i teško žalim e ću vas ostavit, e ćah još rad bitdviej godine živjet, i vidjet ćaste kako ćah proslavit Crnu Goru, al volja božja ne dade! Ja sam sveđer pričao i kaživao kuđ sam išao i šta sam vidio, šta sam radio i šta sam stekao. Ja sam sve ovo radio za dobro i poštenje naše, i kolko sam mogao, svuđe sam vi naredio i napravio, da ve neće bit stid. A sadah! Braćo poslušajte me što ću vam najposlije reć: Zaklinjem ve Bogom i s: Gospođom, držite Pera za gospodara, i slušajte Đorđa. Zeko neka sjede na moju stolicu te bude za toga. Vi živite u dogovoru i ljubavi bratskoj. Pa će tako i svi ostali Crnogorci. Još preporučujem i amanat predajem, kpajte me na Lovćen kod nove crkve“.
Pošto ovo izgovori, slušaju se svi , ali serdar Đurašković zapita:,A da Gospodaru, kad narod ne bi šćeo Zeka na mjesto tvoje, šta ćemo onda?,“. ,,Bogme serdaru, tada neka narod izabira drugoga“, odgovori mu vladika. Pri ovome razgovoru prispije mu i starac, otac sa Njeguša i nazove: ,Dobar večer Gospodaru! Zla mu večer“. Vladika mu odgovori: ,,Dobro došao Tomo! i milo mi je da si došao, nijesi me nikad na put spravljao, asad oćeš!“. Zatim se raziđu u plač, i odmah pišu đeneralu kako je na samrti, i đeneral mu sjutri dan pošalje protomediga, ali ga ne zastane živa. Sjutri dan osvane u još težoj muki, ali ga bistra pamet nikad nije izdavala, zato se mirno ispovjedi i pričesti, pa i naispolje s razširenim rukama ove riječi izgovori: ,,Bože i s:trojice pomozi mi! Bože i s: gospođo predajem ti na amanet sirotu Crnu Goru! Sveti Arhanđele Mihaile, primi moju grešnu dušu!“. I odmah prostre se na strmac svoga strica Svetog Petra i ispusti duh.
Pismo Vuku Karadžiću
Izvor: Arhiv SKA br. 3538
