Piše: Redakcija
Prije nekoliko dana grupa uposlenika Državnog arhiva Crne Gore otvorenim se pismom obratila ministarki kulture Tamari Vujović u znak protesta zbog angažovanja volontera iz Mitropolije crnogorsko-primorske u arhivu. Angažovanje volontera po odluci direktora arhiva Danila Mrvaljevića obrazloženo je potrebom njihove dodatne obuke za obavljanje poslova u arhivi MCP, te polaganjem stručnog ispita.
Protestno pismo uposlenika Državnog arhiva, kojima je podršku pružila i NVO Stega, već je na jezičkom i logičkom planu u najmanju ruku smušeno i obiluje tvrdnjama koje ne mogu izdržati ni najblažu logičku, ali ni pravnu provjeru.
Već na samom početku, u pismu se odluka direktora Mrvaljevića označava kao „jednostrana“, što je pleonazam, jer je odluka uvijek jednostrani upravno-administrativni akt kojim nadležni organ, u ovom slučaju direktor, upravlja radom svoje organizacije. Višestrana odluka se naziva sporazum i ona ima funkciju odluke samo u uslovima kada je sve uključene strane prihvate kao takvu.
U pismu se potom izražava sumnja u namjere i u bona fide kako direktora arhiva, tako i MCP, i poseže se za maglovitim i ničim potkrijepljenim optužbama da je tu riječ o udaru na integritet arhivarske struke, na instituciju Državnog arhiva te implicitno, a u kasnijem saopštenju NVO Stega i eksplicitno, na samu arhivsku baštinu Crne Gore. Takve optužbe, zasnovane isključivo na pretpostavkama i nagađanjima, mogu se označiti jedino kao nepristojne i maliciozne te, s obzirom na kontekst, i kao motivisane ksenofobnim i šovinističkim stavovima.
Jednostavno, polazi se od pretpostavke da kadrovi MCP, među kojima se najveći broj u nacionalnom pogledu osjećaju kao Srbi, ne mogu biti dobronamjerni, a potom se ta pretpostavka proglašava za činjenicu. Takav model umovanja bezbroj je puta viđen, ali nikada u pristojnom i civilizacijski prihvatljivom kontekstu.
Autori pisma, međutim, kadrovima MCP ne odriču stručnost i tu zapadaju u neriješivu aporiju i kontradikciju. U pismu se, naime, prvo tvrdi da je Državni arhiv suočen sa brojnim problemima, među kojima se naročito ističu nedostatak i starosna dob kadra, da bi se odmah potom angažovanje volontera proglasilo ne samo nepotrebnim, već i štetnim. Ukoliko nadležno tijelo državne administracije ne želi ili ne može da riješi evidentne probleme u arhivu, svaka pomoć, pa makar bila i volonterska, može samo biti dobrodošla i blagorodna.
Dalje, autori pisma sebi daju za pravo da ocjenjuju stručnost kolega iz arhiva MCP i formalno im udjeljuju kompliment samo da bi im poručili da su nepoželjni i da im nikakva dodatna obuka ni stručno usavršavanje nisu potrebni. Na taj način autori pisma pokazuju da ne shvataju u potpunosti vlastitu struku. Naime, Državni arhiv po prirodi je stvari i u funkcionalnom pogledu neuporedivo kompleksnije tijelo od arhiva MCP, a najsavremenija iskustva i tehnologije arhivistike neuporedivo su mu dostupnija jer je kao državno tijelo uključen i u međunarodnu razmjenu, pa je iskustvo rada u takvom okruženju, bez obzira na individualnu kompetentnost, nemjerljivo dragocjeno za kadrove arhiva MCP.
Loše prikriveni ksenofobni i šovinistički stavovi u pismu grupe uposlenika Državnog arhiva dodatno su osvijetljeni u podršci koju im je uputila NVO Stega i u kojoj se SPC eksplicitno optužuje da želi da „negira i izbriše“ crnogorsku arhivsku građu. Koja, gle čuda, svoje korijene ima upravo u viševijekovnom trudu te crkve da zabilježi i za budućnost sačuva činjenice o Crnoj Gori, o rođenjima, krštenjima, vjenčanjima, smrtima… njenih žitelja.
Iz svega naprijed navedenog proističe da i grupa uposlenika Državnog arhiva i NVO Stega arhivistiku posmatraju ne kao struku čiji je zadatak da sačuva i sistematizuje dokumente, već kao identitarno i ideološko oružje, a takav stav u najmanju je ruku sramotan, kako za arhiviste po profesiji, tako i za nevladinu organizaciju koja se, barem nominalno, zalaže za modernitet.
Optužbe bez dokaza nikada nikome nisu služile na čast, pa tako neće ni grupi uposlenika Državnog arhiva niti NVO Stega. A Državni arhiv i arhiv MCP samo mogu imati korist od međusobne saradnje, pri čemu će tu korist potom uživati i čitavo crnogorsko društvo, jer će imati funkcionalnije i efikasnije arhivske institucije.
