Piše: D. Šubarević
„Bila je prava sila prirode, žena koja nikada nije odustala od svoje misije da pomogne životinjama kojima je posvetila svoj život. Kada smo razgovarali prošle godine, zračila je neverovatnim smirenjem, čak i dok je upozoravala na veliku krizu izumiranja vrsti sa kojom se suočava naša planeta. Iza nje, tokom blago zamagljenog video poziva, mogao se videti njen plišani majmun, gospodin Ejč (H). Igračku, poklon koji je dobila od prijatelja pre gotovo 30 godina, nosila je sa sobom na putovanja širom sveta čak i u 90. godini.”
Ovako piše BBC na vest o smrti legendarnog primatologa i konzervatorke dame Džejn Gudal u 91. godini, koja je potresla naučnu zajednicu i sve one koje je inspirisala svojim radom
Godinama, posmatrajući šimpanze, Džejn Gudal je fundamentalno promenila razumevanje ovih najbližih srodnika čoveka. Ključ revolucionarnih otkrića ležao je u njenoj ogromnoj radoznalosti i sposobnosti da tiho posmatra. „Odustala je od onoga što je volela – provođenja vremena sa svojim voljenim šimpanzama – da bi neumorno putovala svetom i delila svoju strast sa svima koje je srela“, rekla je profesorka Ket Hobajter sa Univerziteta Sent Endrjuz, koja proučava komunikaciju šimpanzi više od 15 godina.
Otkriće koje je promenilo sve
Presudni trenutak dogodio se u rezervatu prašume Gombe u Tanzaniji. Džejn je posmatrala mužjaka šimpanze kako uzima grančicu, skida lišće sa nje i gura je u mravinjak termita da bi se hranio. To zapažanje, napravljeno 1960. godine, razbilo je prethodno utvrđeno verovanje da su samo ljudi sposobni da prave i koriste alat. Iako je njen rad otkrio da šimpanze formiraju jake porodične veze, pa čak i vode teritorijalne ratove, Gudal se suočila sa cinizmom i seksizmom. U naučnom svetu, kojim su dominirali muškarci 1960-ih, njeno neformalno obrazovanje i emocionalni pristup – davanje životinjama imena i nazivanje „prijateljima“ – dočekani su sa neodobravanjem.
Ipak, njen mentor, profesor Luis Liki, video je vrednost u njenom pristupu. „On je želeo nekoga čiji um nije kontaminiran redukcionističkim stavom nauke prema životinjama“, poverila se. Sada je naučna zajednica potresena njenim odlaskom. Adrijan Smit, predsednik Kraljevskog društva, opisao ju je kao „neverovatnu naučnicu koja je inspirisala ljude da vide prirodni svet na nov način“.
Rodžer Hajfild iz londonskog Muzeja nauke nazvao ju je „inspiracijom“, dodajući: „Bila je izvanredna i ovo je šokantna vest, jer je potpuno promenila način na koji razmišljamo o drugim vrstama i o sebi – dovodila je u pitanje ljudsku izuzetnost.“ Vremenom je Džejn Gudal preusmerila svoj fokus sa proučavanja šimpanzi na globalno zagovaranje zaštite prirode. Govoreći za BBC prošle godine, promovišući misiju sadnje drveća svoje fondacije, upozorila je:
„Još uvek imamo vremenski okvir da usporimo klimatske promene i gubitak biodiverziteta. Ali to je vremenski okvir koji se zatvara.“ Profesorka Hobajter, jedna od naučnica koje je inspirisala, završava porukom koja odražava duh Džejn Gudal: „Džejn bi bila prva koja bi rekla da svet ne mora da bude tužan u ovom trenutku, već da se baci na posao. Svi imamo mnogo posla kako bismo osigurali da ne budemo poslednja generacija koja živi pored divljih šimpanzi.“
Izvor: Politika Magazin
