Definitivno se ne piše dobro već dovoljno „nemogućoj“ državi kao što je Bosna i Hercegovina kad joj je, u vrijeme njene najveće krize od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, formalno na čelu, u vidu predsjedavajućeg Predsjedništva, figura poput Željka Komšića, koji se lažno predstavlja kao hrvatski član tog istog Predsjedništva.
U kojoj se mjeri Komšić lažno predstavlja sažeto je opisao njemački političar Kristijan Šmit, koji je i sam nesumnjivo stručan u toj oblasti.
Početkom septembra, na simpozijumu posvećenom „Euroatlantskoj perspektivi BiH“ održanom u Njemačkoj, Šmit je uljudno, ali germanski precizno, opisao poziciju nesrećnog Komšića, takođe jednog od učesnika:
„Govornik na simpoziju g. Komšić je predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvu mada je izabran glasovima Bošnjaka a ne toliko Hrvata. To pokazuje koliko je sve komplikovano. Istinski predstavnik Hrvata, Čović, izgubio je protiv Komšića.“
Simbol dedejtonizacije
No, Komšić upravo svoje pravo da se lažno predstavlja kao predstavnik bosansko-hercegovačkih Hrvata stavlja u temelje svoje odbrane današnje, dedejtonizovane BiH. Po njemu, od vitalne važnosti za opstanak te jadne države kojom on navodno predsjedava je upravo spriječiti Hrvate da imaju svog izabranog predstavnika:
„Jedino što spasava Dodika i njegov plan razgradnje države je usvajanje anticivilizacijskih HDZ-ovih zahtjeva za izmene izbornog zakona… Nešto poput toga vodi u sigurnu dezintegraciju države BiH.“
Satiričar ovakvoj „državi“ jednostavno nije potreban, pored ovakvih „lidera“.
Dakle, da apsolviramo: predsjedavajući Predsjedništva BiH smatra da će primjena izvornog Dejtona, koji slovom predviđa Bosnu i Hercegovinu sazdanu na temeljima tri konstitutivna naroda i dva entiteta, zapravo označiti konačni raspad zemlje. Jer, to je ono što HDZ traži, a čemu se Komšić grčevito protivi – da se Hrvatima omogući da mogu da biraju svog istinskog predstavnika, za kog su glasali Hrvati, u predsjedništvo zemlje.
Još jednostavnije rečeno, po Komšiću – dejtonska Bosna i Hercegovina može da opstane jedino ako istraje na kršenju svojih temeljnih principa i, još važnije, slova svog Ustava i Dejtonskog mirovnog sporazuma uopšte.
Odnosno, na uskraćivanju prava konstitutivnim narodima da biraju svoje predstavnike.
Komšić je zapravo najautentičniji izdanak, najslikovitiji simbol postepene dedejtonizacije BiH, pod palicom zapadnih kolonijalnih upravnika (takođe poznatih kao „visoki predstavnici“), a uz navijačku podršku cjelokupnog političkog Sarajeva.
Čovjek koji suštinski nikog ne predstavlja, u ime „evropskih“ i NATO „vrijednosti“ (šta god to značilo – mada nam slučajevi Libije i Avganistana daju dobar putokaz) zahtijeva podršku za svoje nastojanje da nastavi da uzurpira vlast, protivno Ustavu zemlje koju bi da „demokratski“ predstavlja.
Ima li apsurdnije države od BiH na zemaljskoj kugli?
Jednopolarna marioneta
Nisu, naravno, ovo prve gluposti koje su izašle iz Komšićevih usta. Nije jedna kolumna dovoljna da ih sve pobroji, a nema ni potrebe smarati i sebe i druge. Dovoljno je pomenuti da je to isti čovjek koji je prije par godina Srbe u Republici Srpskoj pokušao da ubijedi da su oni zapravo za NATO – uprkos anketama koje redovno pokazuju da je oko 80 odsto Srba u Srpskoj protiv članstva u tom agresivnom vojnom paktu – a da je samo Milorad Dodik „i možda uzak krug njemu bliskih ljudi“ protiv.
Za divno čudo, Srbe nije uspio da ubedi u svoju tezu u međuvremenu.
Još jedan Komšićev biser, ovog puta od prije godinu dana, plasiran je preko starog dobrog, poslovično „dobronamjernog“ Dojče velea, za koji je Komšić izjavio da je „ako ćete biti realni i pragmatični – Kosovo… država“.
Čisto da ne bude zabune: čovjek koji neprekidno optužuje Srbiju da, razumije se, zajedno sa Rusijom, potkopava integritet i suverenitet (sve sa kolonijalnim upravnikom i tri stranca u Ustavnom sudu) Bosne i Hercegovine, više je nego spreman da prizna lažnu, samoproglašenu tvorevinu na teritoriji te iste Srbije.
Komšić je klasični primjer jednopolarne marionete koja, kao i njene gazde, ne shvata da je vreme bahatog nametanja jednostranih rješenja i činjenica na terenu otišlo u nepovrat.
On je ubijeđen da će američka konjica kad-tad ujahati, rasturiti Dejton do kraja, sve u ime „duha“ tog istog Dejtona (to su isti oni Amerikanci koji su, na primjer, bili spremni da unište varoš u Vijetnamu da bi je „spasili“) i omogućiti mu da se, ako treba, i doživotno lažno predstavlja kao „hrvatski“ član Predsjedništva BiH, koji će, pri tome, u „demokratsku“ Evropu uvoditi zemlju sa stranim upraviteljem i strancima u svojoj najvišoj sudskoj instanci, i još tvrditi na sva usta da je ona „suverena“.
Američkim rječnikom rečeno – you can’t make this stuff up (ovako nešto se ne može ni izmisliti). Ko ovdje ne poludi, stvarno je za psihijatra…
Svako, pa i Komšić, ima pravo na snove, pa čak i na psihodelične halucinacije poput ovih. Ali, samo za svoj račun.
Niko nije dužan da prihvati doživotnu kaznu u ludnici.
Aleksandar Pavić
Izvor: sveosrpskoj.com
