Kao mlad vojnik pozvan sam da služim vojni rok u JNA. Tog 12. aprila 1992. godine vozio sam vojsku u Čapljinu, a komanda nam je bila u Mostaru. Zarobljen sam sa 12 vojnika i dva oficira. Prvo su nas odveli u Metković, a potom uveče autobusima u vojni logor “Lora” kod Splita. Tu sam proveo 125 dana, gdje sam doživio brojna prebijanja, mučenja, maltretiranja, ispitivanja… -prisjetio se višemjesečne patnje Žabljačanin Veselin Bojović, jedini Crnogorac koji je preživio mučenje.
Zvjerstva u bivšem Vojno-istražnom centru “Lora” kod Splita nije preživjelo 14 crnogorskih rezervista, koji su u proljeće 1992. godine zarobljeni na hercegovačkom ratištu tokom višemjesečne agresije JNA na Dubrovnik. Njihova prava tokom zarobljeništva trebalo je da štite Ženevska konvencija i zakoni Hrvatske.
U “Lori” su, kako se vjeruje, usmrćeni rezervisti takozvane nikšićko-šavničke grupe Dušan Barović, Luka Gazivoda, Borivoje Zirojević, Ranko Vujović, Dragoman Doknić, Dragan Jakovljević, Pavle Popović, Miloš Perunović, Ratko Simović, Neđeljko Janković, Miljan Šušić, Radivoje Petković i Radomir Vulić, a Međunarodni crveni krst je pronašao samo Luku Adžića, koji je nekoliko mjeseci kasnije preminuo u Nikšiću od posljedica teškog zlostavljanja.
Posmrtni ostaci 12 pripadnika ove grupe otkrivani su godinama kasnije na različitim lokacijama u Bosni i Hercegovini, kod Duvna, Mostara i Trebinja, a tijelo Miloša Perunovića još nije pronađeno.
Hrvatsko tužilaštvo od 2007. godine istražuje slučaj stradanja crnogorskih rezervista, ali ni poslije 18 godina ne zna se gotovo ništa o tome dokle je stigao izviđaj Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, koje je samo saopštilo da sprovodi kriminalističko istraživanje, te da je postupak tajan.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) nije odgovorilo “Vijestima” da li se i od kada kod nas vode izviđajni postupci o slučaju “Lora 3”, te da li je i kada SDT po zamolnici splitskih kolega dostavljalo dokumentaciju Hrvatskoj, koja se tiče državljana Crne Gore…
Na skupštinskom Odboru u februaru 2023. godine, kada je upućena inicijativa da Vrhovno državno tužilaštvo revidira Sporazum tužilaštava Crne Gore i Hrvatske o saradnji i gonjenju počinilaca ratnih zločina, specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić saopštila je da je predmet oko “Lore 3” formiran još 2009. godine. Ona je tada navela da je u Odjeljenju Vrhovnog državnog tužilaštva saslušano 11 osoba i da su iskazi 2012. proslijeđeni Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu.
SDT je 2016. godine formiralo novi predmet, a u odnosu na sedam osoba, ali postupanje u tom predmetu godinama je bilo gotovo nemoguće jer Crna Gora do ljeta 2024. nije imala zakonsku mogućnost da koristi dokaze prikupljene u Haškom tribunalu.
Tokom prošle godine tužioci iz Splita dostavili su zamolnicu SDT-u, kojom su tražili dostavljanje dodatnih dokaza, a prikupljenje po tom zahtjevu još traje…
Prepoznao bi svakog
Veselin Bojović tvrdi za “Vijesti” da bi prepoznao svakog od čuvara, za koje tvrdi da su organizovali i sprovodili neviđenu torturu nad njim i ostalim zarobljenicima u logoru “Lora”.
“Boli me to, ostao sam jedini živ iz Crne Gore. Svjestan sam toliko da mogu još, čini mi se, sve da ispričam. Sjećam se šta su radili upravnik logora Tomo Duić, Ante Gudić, Emilio Bungur… Ma poznao bi svakog. Vjerujte, to su zlotvori, to nijesu ljudi”, ističe Bojović.
Žabljačanin kaže da ne zna kada je tačno grupa rezervista iz Crne Gore, pripadnika nikšićko-šavničke grupe, dovedena u “Loru”, jer su bili smješteni u “ozloglašenom Bloku C”, ali se dobro sjeća jedne noći i brojnih jauka, ali i molbi – “ubijte me, ubijte…”.
“Zid nas je dijelio. Cijele noći trajalo je mučenje, dopirao je jauk, zapomaganje… poznao sam crnogorski naglasak. Narednog dana je sve utihnulo, a mene su stražari pozvali da sa još jednim očistim te prostorije gdje su mučeni. Tu je bila krv na sve strane, djelovi tijela…”, prisjetio se Bojović, kojem je jedan od stražara, kako tvrdi, rekao:
“Tvoji su zemljaci sad u hladnjači”.
Bojovića je u “Lori” pronašao Međunarodni crveni krst, čiji su ga predstavnici u jednom od paviljona evidentirali 29. dana od zarobljavanja. Predstavnik te organizacije ga je, kako je ispričao, obilazio u logoru, a potom je 14. avgusta 1992. odveden u Nemetin, kod Osijeka, gdje je obavljena razmjena.
“Pred tužiteljkom Lidijom Vukčević dao sam izjavu 2012. godine, ispričao sam sve čega sam mogao da se sjetim, a toga ima dosta. Kada sam se raspitivao šta je sa predmetom, rečeno mi je da to teško ide sa Hrvatskom. Od tada me niko nikada više nije zvao. Dao sam jednom i izjavu u Trebinju, jer su tamo isto logoraši iz ‘Lore’, tamo su zavedeni isto neki predmeti, postoje i njihova svjedočenja o torturi u splitskom logoru”, naveo je Bojović.
Zbog zločina u splitskom vojno-istražnom zatvoru do sada su u dva obnovljena postupka u Hrvatskoj, i to poslije tri decenije, izrečene dvije nepravosnažne presude u predmetima “Lora 1” i “Lora 2”.
Nema volje za istragu
Pravna savjetnica u NVO Akcija za ljudska prava Bojana Malović kazala je “Vijestima” da se čini da nema volje da se privede kraju predmet o stradanju crnogorskih rezervista u proljeće 1992. godine.
U predmetima “Lora 1” i “Lora 2”, za stradanje i mučenje zarobljenika iz Srbije, po komandnoj odgovornosti je već osuđen Tomislav Duić, zapovjednik Vojno-istražnog centra Lora.
“Komandna odgovornost mogla se primijeniti i ovdje, jer brojna svjedočenja govore o svirepom mučenju zatvorenika iz Crne Gore u Bloku C, dodatno navodeći Duića i njegovu suprugu Tatjanu kao neposredne izvršioce tih zločina. Svjedočenja, koja su objavljena 2022. godine u dokumentarnom filmu Televizije Nikšić ‘Zlo proljeće ‘92’, dostavljena su od strane HRA i Documente iz Zagreba – Hrvatskoj, koja je na osnovu njih nastavila da sprovodi kriminalistička istraživanja. Nakon toga je upućena zamolnica Crnoj Gori za prikupljanje dodatnih dokaza i podataka, ali javnosti nije saopšteno konkretno kojih. Za sada znamo da gospodin Veselin Bojović još uvijek nije pozvan da da iskaz SDT-u ovim povodom, iako bi to bilo od suštinskog značaja, budući da u filmu govori i o patnjama koje je sam proživio i preživio u Lori. Apelovali smo da u tom smislu dođe do proširenja istrage, kako bi se i njegov slučaj istražio i da napokon dođemo makar do naredbe za sprovođenje istrage protiv konkretnih osumnjičenih”, navela je Malović.
Na pitanje da li je sada trenutak da se na dnevni red stavi i pitanje istrage o “Lori 3” budući da su Hrvatska i Crna Gora počele bilateralne pregovore o otvorenim pitanjima, predstavnica HRA je kazala da smatra da je “sada trenutak da se to pitanje konačno stavi na red”.
“Sada je pravi trenutak da se pitanje ‘Lore 3’ uključi u bilateralne pregovore o otvorenim pitanjima dviju zemalja. U ovom kontekstu, Crna Gora treba da vodi politiku koja će uzeti u obzir ostvarivanje prava svih žrtava ratnih zločina. Proces rješavanja otvorenih pitanja treba da uključuje odgovornost za ratne zločine sa obje strane, tako da Crna Gora mora biti proaktivna u traženju odgovora na pitanja vezana i za sudbinu svojih državljana. Pravilno usmjeren pristup može osigurati ne samo pravdu za žrtve, već i dugoročnu stabilnost i pomirenje, s jasnim priznavanjem odgovornosti za sve učinjeno tokom devedesetih”, navela je ona.
Malović smatra da Crna Gora ni u ovom trenutku nije spriječena da se aktivno interesuje za predmet “Lora 3”, te da “gdje ima volje, ima i načina”…
“Međutim, revizija Sporazuma iz 2006. godine je ključna jer bi omogućila Crnoj Gori da se nađe u povoljnijem položaju, iz kojeg bi mogla i zvanično zahtijevati obavještenja o stanju preuzetih predmeta, uključujući ‘Loru 3’, i osnovano očekivati detaljne povratne informacije o napretku ili eventualnim problemima u procesuiranju. Davanje takvih informacija predstavljalo bi obavezu na strani Hrvatske, što sada nije slučaj”, navodi Malović.
Vrhovno državno tužilaštvo je saopštilo da su u septembru 2024. godine imali sastanak sa predstavnicima Hrvatske kako bi usaglasili izmjenu teksta Sporazuma iz 2006. Sporazum se primjenjuje samo u predmetima ratnih zločina koje su na teritoriji Hrvatske počinili crnogorski državljani, zbog čega je Ministarstvo pravde 2023. godine, u vrijeme dok je ministar bio Marko Kovač, tražilo od VDT-a da se pokrene proces revidiranja dokumenta jer se Crna Gora nalazi u inferiornijem položaju.
Bojovnicima i zločincima spomenik ispred “Lore”
Hrvatska je 2016. godine ispred Vojno-istražnog centra “Lora” postavila spomenik posvećen svim, pa i osuđenim pripadnicima 72. bojne Vojne policije Hrvatske vojske u Splitu.
Za pravnu savjetnicu HRA to predstavlja “sraman pokušaj herojizacije počinilaca”. “Ovaj potez ukazuje na to da ni ulazak u EU ne znači nužno promjenu svijesti u svim segmentima društva. Takva relativizacija zločina ne samo da podriva pravdu, već šalje signal da se i dalje ne prepoznaje značaj istinskog pomirenja zasnovanog na priznavanju počinjenih zločina”, naglasila je Bojana Malović.
HRA je sa Dokumentom iz Zagreba i Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, krajem decembra prošle godine protestovala zbog toga što su na obilježavanju godišnjice osnivanja 72. bojne prikazan film “Istina”, a u kojem su ignorisane sudski utvrđene činjenice o ratnim zločinima u “Lori”.
Monir Gaedi: Provera činjenica: mnogo lažnih tvrdnji o Asadovim zatvorima
“Takvo ponašanje ne samo da predstavlja negiranje sudski utvrđenih činjenica, već i ponovno ranjavanje žrtava i porodica stradalih žrtava, a glorifikaciju zločinaca, što se ne bi smjelo dopustiti”, smatra Malović.
O zločinu se malo zna u Crnoj Gori
O zločinima u “Lori” nije dovoljno istraživano i govoreno u Crnoj Gori, a o tome svjedoče i rezultati ankete “Vijesti”, jer je takav odgovor na upitniku izabran gotovo konsenzusom.
Velika većina ispitanika – 621 od 747, odnosno 83,1 odsto, zna da su u splitskom logoru stradali crnogorski državljani, to ne zna 110 učesnika ankete (14,7%), a odgovor “ne znam” je dalo 16 ispitanika (2,2 %).
Učesnici ankete su mogli da izaberu više odgovora, što su uradili na pitanje na koji način su saznali o događajima u “Lori”. Tako je iz medijskih izvještaja za zločine saznalo 369 ispitanika, iz knjiga, dokumentarnih emisija ili istraživanja 246, putem svjedočenja preživjelih ili porodica žrtava 217, a 85 nije bilo informisano o tome.
564 učesnika ankete smatra da bi slučaj “Lora” trebalo da procesuira Međunarodni sud pravde, uz saradnju Hrvatske i Crne Gore, 204 je odabralo da to radi crnogorsko, a 154 hrvatsko tužilaštvo.
Velika većina – 669 ispitanika – smatra da je neprihvatljivo i uvredljivo prema žrtvama to što je Hrvatska ispred logora podigla spomenik vojnoj jedinici koja je upravljala “Lorom”, a 10 ispitanika odgovorilo je da je lično poznavalo stradale ili preživjele.
“Moj komšija je nažalost stradao u Lori. Pozvali su ga kao rezervistu. Momak koji nije bio niti nacionalista niti ratno nastrojen, ja sam ga gledao kao Ju rokera i boema. Žalosno je i što nacionalisti koriste ove ljude”, jedan je od komentara.
Neki komentari su i da Crna Gora decenijama nema hrabrosti da pokrene pitanje stradanja rezervista u “Lori”.
“Tamo su zvjerski mučeni i ubijeni rezervisti JNA. Svaka vlada se plaši Hrvatske…”, napisao je jedan od učesnika ankete.
Jedan od ispitanika se prisjetio i ponašanja bivše vlasti Crne Gore u vrijeme kada su tijela rezervista dopremljena i sahranjena u Nikšiću.
“Sramotno je što se bivša vlast, koja je poslala te momke u rat, ogradila od njih, a nikoga nije bilo ni na sahrani tih ljudi u Nikšiću”.
Izvor: RTNK
