
Još dugo vremena će partije nekadašnje antiđukanovićevske koalicije imati problema u propagandnom ratu sa Đukanovićevim medijima, jer za par desetina godina nisu izgradile sistem pariteta po tom pitanju: niti sada imaju koncept šta da rade.
Nije samo u pitanju broj portala, botova i medija koje imaju jedni ili drugi, već i u broju i kvalitetu propagandnog, analitičkog, kolumnističkog kadra.
Za proteklih par decenija, partije antiđukanovićevske koalicije u novinare i kolumniste nisu ništa ulagali: niti su bili zainteresovani, niti voljni da ulažu u njih.
Umjesto ulaganja, više im se sviđala moba ljudi iz javnosti, do satiranja!
Nemilice su decenijama trošili personalne patriotske potencijale pojedinaca, ne dajući zauzvrat ništa.
Da li je ljudi, koji su mogli profesionalno učestvovati u propagandi- bilo na raspolaganju? Itekako jeste, ali nikome nisu bili potrebni!
Zato se i dešava da Đukanovićevi mediji i u ovom vremenu svakodnevno sprovode medijske hajke, i to vrlo efektivno a da druga strana uopšte nema odgovora na njih.
Ćute i „trpe batine“, žale se nekome nepoznatome: koji treba da iskoči i odbrani ih.
A toga nekoga nema, jer nije stvaran, plaćan, usavršavan.
Ukratko, ulaganja u tu oblast su im bila nikakva, tako da se nemaju kome žaliti.
Zato će Đukanovićevi mediji nastaviti s istom praksom, te svakodnevno „puniti mrežu“ protivničkoj strani, tzv. „našima“: koji će se i dalje čuditi šta ih je snašlo.
Za portal „Žurnal“: Vojin Grubač
