Dok ne stasamo do tog ranga viteštva, u kom bi nam svaki dan u godini bio takav, da se naše žene osjećaju uvaženo, cijenjeno i voljeno. Do tada, trk u cvjećare i poslastičarnice, lijeni i bahati muški rode
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Kad je Tvorac već dao polne razlike, i kada one ne mogu i ne smiju da se brišu, red je da koristimo svaku priliku da jedni druge, muškarci žene i žene muškarce, obasipamo pažnjom i ljubavlju, za sve ono što jedni drugima značimo, i zbog čega – jedni bez drugih ne možemo.
Jeste glupo da se samo jedan od tolikih dana u godini – posveti ženama, a još gluplje da i mi muškarci nemamo neki ekvivalentni datum. Bar jedan dan i za nas?
Ali kad je već navika pola prirode, ne bismo smjeli napuštati ovo slavlje, bar dok ne smislimo neko bolje. Nikako i nipošto ukidati 8. mart, dok se ne izborimo za neki 9. ili 10. sa novim razlozima i motivima.
Ili dok ne stasamo do tog ranga viteštva, u kom bi nam svaki dan u godini bio takav, da se naše žene osjećaju uvaženo, cijenjeno i voljeno. Do tada, trk u cvjećare i poslastičarnice, lijeni i bahati muški rode…
Do čitanja u narednom broju…
