
Posle kraće i teške bolesti u Beogradu je u 63. godini preminuo pisac i akademik Goran Petrović.
„Hristos vaskrse iz mrtvih!
,,Za putovnicima su ulazili mirjani. Među njima, sa slugom, i jedan Skadranin, trgovac što je ovde naišao na gostoljublje u svome povratku sa Severa. I dalje, neki bolezni, pridržavani od drugih, moliše za mesto. I još, koliko je u crkvu Sv. Spasa moglo da stane. Žiča se puniše mirisom tamjana, kao ranim mirom mironosnica, štose tražeći mrtvaca pokloniše Živom.
Žiča se puniše svetlošću, kao neugasivim ognjem. Žiča se puniše velikom, pobednom pesmom. I tihom pričom…”
„[…] Pa ipak, niko od svih, ni dostojni jerarh, ni predani monah, ni ubogi božiji čovek, čak ni onaj metljivih očiju, ne bi pomislio da je postrance bila teskobna noć. Jer, zvona naširoko razmicahu gluvo doba, a titraji stotine voštanica sticahu se u čistu svetlost, što je punoćom presezala jasni dan. Nigde ne beše kutka tame u koji bi se sklonila sen. Odsjaji olova sa kupola navisoko držahu mrak. Pred zapadne dveri, od svakoga koji je imao glasa, pristizahu radosni povici:
– Hristos vaskrse iz mrtvih! – Hristos vaskrse iz mrtvih! – Hristos vaskrse iz mrtvih!“
*Goran Petrović, odlomci iz romana Opsada crkve Svetog Spasa
