Osvrt predsjednika Ujedinjene CG Gorana Danilovića na aferu u vezi sa jedrenjakom ,,Jadran“ koju su izazvala dva hrvatska ministra
Ministar odbrane i ujedno vicepremijer Vlade Hvatske Ivan Anušić doživio je svoj trenutak regionalne slave stupajući na dužnost – čovjek je u kabinet „vratio“ fotografiju jedrenjaka „Jadran“! Onomad je došao u Crnu Goru i odustao od sastanka sa ministrom odbrane Krapovićem koji je izjavio da je Jedrenjak naš i da o tome nema pregovora. Anušiću se nije svidjelo što mu je Krapović i dodatno poručio da je „spomen ploča“ u Morinju naša stvar, pa je tako i tekst na njoj valjda naš, iako, do danas, govorimo o štivu čiji je autor Ranko Krivokapić – uz štivo i ploča je njegova. Anušić, kao pravi ministar koji se osjeća svojim na svome, odbio je susret sa domaćinom dok se ovaj ne upozna sa istorijskim činjenicama i ne shvati da je „Jadran“ njegov – Anušićev? Ministar hrvatske diplomatije Radman Grlić, takođe, naš dragi gost, ima samo dilemu da li je jedrenjak njegov ili kolege Anušića?
Grlić – Anušićev jedrenjak postaje tako Nušićev, a političko-predizborna saga o našem brodu štivo za region. Ipak, hvala Bogu, dobro je! Šta bismo radili da je Ivo u svoj kabinet unio vojnu kartu Velike Hrvatske? Mogao je uokviriti i samo sliku Boke, čime bi okupio na jednom mjestu Morinj, „Jadran“ i Prevlaku sa obje granice, kopnenom i morskom. Samo neznalica, međutim, može pokazati takvu javnu nadmenost i držati slovo o „nesumnjivom“ vlasništvu Hrvatske nad „Jadranom“? Doskorašnji župan Osječko-baranjske županije, kojemu je Crno More bliže od jadranske Prevlake, radi na svojoj političkoj promidžbi u susret velikim izborima u Hrvatskoj. Uzalud mu je diploma zagrebačkog Sveučilišta, odnosno, Kineziološkog fakulteta, mada, možda tu leže svi odgovori u vezi sa njegovim nediplomatskim ponašanjem. Mi u Crnoj Gori nemamo fakultet tog imena ali, Ivan će razumjeti, ako mu objasnimo da je naša inačica za pomenuti studij, zapravo, Fakultet za sport i fizičko vaspitanje. A kada smo već na tom terenu, imamo ogromno iskustvo sa našim pojedincima koji su se minule tri decenije, na raznim nivoima, bavili fiskulturom i krupnom politikom. Ministar Krapović bi tako mogao u dijalog sa Anušićem uključiti našeg najcitiranijeg „kineziologa“, profesora Duška Bjelicu. Vjerujem da bi to bio pun fizičko-dijaloški pogodak. Preskočiću dio o istorijatu jedrenjaka koji je građen i kupljen za potrebe Jugoslovenske kraljevske mornarice davnih tridesetih, pošto je tu sve jasno. Pitam se, međutim, kako Anušiću, a pride i Grliću, ne smeta jugoslovenstvo broda, to da je služio u kraljevoj mornarici, a kralj je nesumljivo bio Karađorđević, te da je bio ponos JNA i Josipa Broza? Ako im ništa od toga nije sporno zašto onda u kabinete ne metnu i Brozovu fotografiju, ako već preskaču Aleksandra, koji je, istini za volju, bio pojedinačno najveći donator za njegovu izgradnju? Gdje je tu fizičko i duhovno vaspitanje? Kralj Aleksandar svakako je bio duže i njihov kralj, negoli im je fizički „pripadao jedrenjak“, a izdvojio je više novca za njega negoli Split, Dubrovnik i cijelo današnje hrvatsko primorje zajedno. Reklo bi se da je unatoč činjenicama Anušićeva vezanost za jedrenjak “ Jadran“ političko-mitološke prirode. Uz to, vezanost je očigledno samo iracionalno proporcionalna njegovom domoljublju – Za brod spremni! Zanimljivo je i da obojica hrvatskih ministara smatraju „Jadran“ „lijepim njihovim“ i to iz skoro bizarnog, a dominantnog razloga; „Brod je samo privremeno bio u Tivtu, na remontu, kada je rat započeo?“ Hrvatski ministri bi morali znati da se tako ne dokazuje svojina, ali se izvjesno pokazuje agresivna namjera. Vojnici JNA, iz Srbije i Crne Gore, redovi, golobradi mladići, bili su, negdje u isto vrijeme, privremeno, na odsluženju vojnog roka u Hrvatskoj; Neki od njih se nikada nisu vratili! Služili su u Jugoslovenskoj vojsci kao i jedrenjak Jadran. Na kraju samo par riječi o Rankovoj ploči u Morinju. Možda je postavljena u skladu sa hrvatskim zakonodavstvom, ali u skladu sa zakonima Crne Gore izvjesno nije. Prije nego se hrvatski ministri budu bavili tekstom na njoj, bilo bi fizički i duhovno vaspitano da postave spomen-obilježje na stravičnom mučilištu u Lori gdje su ratni zarobljenici kukavički ubijani na najsvirepiji način. Najviše što možemo u međuvremenu da napravimo za ministarski dvojac iz prijateljske Hrvatske je jedna primjerena kompezacija; neka tandem Grlić – Anušić unese Rankove fotografiju u kabinete, a „Jadran“ i Morinj ostave na miru u Crnoj Gori. Uostalom, njihov i naš kralj Aleksandar, ipak, rođen je na Cetinju, toliko smo zaslužili u sukcesiji njegove, pa potom i Brozove Jugoslavije.
Tivat je duže od 90 godina bio i ostao dom i staratelj Jedrenjaka „Jadran“. Tu su mu izvidane sve rane i decenijama obnavljana sva njegova ljepota. Hrvatski ministar Anušić imao bi mnogo više istorijskog prava na „Jadran“ kao teritorijalno skoro bliski komšija Velikog Bečkereka nego kao jurišnik HDZ-a. Bogati stanovnici tog grada (današnji Zrenjanin) u ondašnjoj Srbiji prikupili su 190.000 dinara za izgradnju „Jadrana“, a cili Split jedva dvadesetak.
Izvor: in4s.net
