Premijeri je prisustvovao pisac ovog čuvenog komada Dušan Kovačević koji nije krio zadovoljstvo načinom na koji je ovaj tekst, koji je nastao prije tačno 50 godina, pročitan i prikazan u ovoj pozorišnoj verziji
U okviru 37. festivala Grad teatar sinoć je na sceni između crkava premijerno izvedena predstava “Radovan III” Dušana Kovačevića u režiji Vita Taufera. Predstava nastaje na pedesetu godišnjicu pisanja teksta i koprodukcija je JU Grad teatar i Narodnog pozorišta Sombor čija saradnja traje već trideset godina na obostrano zadovoljstvo, kako zaposlenih obije ustanove, tako i publike.
Kako je u katalogu za predstavu istakla Milena Lubarda Marojević, direktorica JU Grad teatar, publika je uvijek posebno voljela somborske predstave.
“Ima tu neke komplementarnosti i srodnosti duha, koja je uvijek bila očigledna i publici i ljudima na i oko scene. Jako sam srećna što u Somborskom pozorištu i dalje postoji ta energija i što se osjeća ta srodnost, kou čuvaju oni koji sve ovo pamte i koju iznova uspostavljaju nove generacije dok tragaju za novim izrazom.To traganje za novim a univerzalnim, za svježim čitanjem poznate komedije, želji da zajedno obradujemo publiku i otvorimo neke nove umjetničke prostore, ponovo je povezala Sombor i Budvu. Predstava “Radovan III”, rezultat je želje da se jednom svježom avanturom nastavi divna trodecenijska saradnja, i da to ponovo bude na radost svih”.
Premijeri je prisustvovao pisac ovog čuvenog komada Dušan Kovačević koji nije krio zadovoljstvo načinom na koji je ovaj tekst, koji je nastao prije tačno 50 godina, pročitan i prikazan u ovoj pozorišnoj verziji.
U riječi reditelja Vito Taufer je naglasio: „Dobre komedije su bolne. Kroz lica komedije gledamo i doživljavamo sami sebe, svoje životne situacije, svoje strahove, svoju sudbinu. Komične figure, na primer, pokušavaju da budu nešto što nisu. Ili u drugima gledaju nešto što ovi drugi nisu. Orgon u ‘Tartifu’ vidi svetog čoveka, a ne svinju i tako dalje… Mogućnost koju pruža pozorište, da se sa ugodne distance smejemo vlastitim velikim i malim glupostima i malim i velikim glupanima, velika je i korisna stvar i za društveno i za individualno zdravlje”.
Taufer je, nakon igranja predstave, kazao da su na njoj radili nekoliko mjeseci te da su htjeli pokazati koliko je tekst aktuelan i danas.
“Mislim da smo uspjeli napraviti to što smo htjeli. Kada smo krenuli sa radom htio sam pokazati koliko je taj tekst aktuelan dan danas, možda i više nego što je bio kada je napisan prije tih 50 godina. Ipak se približavamo toj kataklizmi i sveopštoj apokalipsi, sve nam je bliže i bliže. Svaka publika mi je izazovna i draga. Nije mi bila veća odgovornost zbog toga što je Dušan Kovačević bio u publici, ali ću ga pitati za utiske”, kazao je Taufer čija je ovo druga režija za Grad teatar od 1989. godine.
Glumac Ninoslav Đorđević koji tumači naslovni lik je imao težak zadatak s obzirom na to da je publika imala velika očekivanja.
“Ona predstava sa Zoranom Radmilovićem u glavnoj ulozi je ipak vrlo jako utisnuta slika u svijesti i kulturnom obrascu. Čak sam i ja kao dijete znao Radovanov tekst napamet i bilo je potrebno da i ja sam izbacim iz sebe Zoranove melodije, intonacije, govorne radnje i slično. Ovaj koncept predstave se generalno razlikuje i ja od početka nisam bio opterećen očekivanjima. To me u tom trenutku nije zanimalo već me zanimalo hoćemo li napraviti predstavu koja ima neku vrijednost nezavisno od teksta. Za mene je komad iznenađujuće bio bez ikakvih anahronizama. U Vitovoj percepciji on dobija jednu veoma zloslutnu notu jer ta sredina u kojoj živi Radovan i čiji je on protagonista jeste sredina fizičkog i verbalnog nasilja koje rađa dalje nasilje i nesreću. Na kraju krajeva, što bi rekao Duško u podnaslovu, samoizdaja. Samoizdaja sebe kao ljudskog bića, oca i muža. Generalno kao čovjeka”, istakao je Đorđević.
“Od kad sam u pozorištu prvi put sam se susrela sa našim najvećim savremenim piscem. Kultni komad, nema šta da se priča. Ovo je potpuno drugačije viđenje, čitanje i koncept od onog od prije 50 godina. Što se tiče konkretno mog lika, Rumenka je uvijek bila u zapećku. U ovom konceptu ona je nekako ravnopravni partner Radovanu, jednako tako gramziva, jaka i željna uspjeha. Čini mi se da smo izvukli maksimum od te uloge i ja sam lično vrlo zadovoljna. Mnogo godina unazad dolazim u Budvu i jako sam emotivno vezana za Grad teatar, sigurno 30 godina. Ovaj festival se mnogo mijenjao i rastao za sve ove godine, ali se održava. Nisu laka vremena i ja pamtim neke koprodukcije i produkcije festivalske, Somborsko pozorište je gostovalo mnogo puta. Publika se mijenja i mi se mijenjamo, nije lako igrati ovđe. Ne samo zato što je riječ o ambijentalnom igranju i što je na otvorenom, već i publika traži mnogo”, kazala je Keskenović.
Budvaninu Lazaru Nikoliću ovo je bilo prvo igranje na festivalu Grad teatar.
“Imao sam veliku želju kada sam upisao Fakultet dramskih umjetnosti da nekada zaigram ovđe. Kao dijete sam pratio Grad teatar i bio na mnogim predstavama, uvijek mi je to bio neki doživljaj i evo, ispunila mi se želja. Publika jeste bila malo navijački nastrojena s obzirom da je ovo moj grad, ali je bila i veća odgovornost. Mislim da su ljudi prepoznali kvalitet i da nisu laki što se tiče kritike pa očekujem i neke komentare koji mi možda neće biti prijatni.”
Dramaturgiju predstave potpisuje Vesna Radovanović, za scenografiju je zadužen Lazar Bodroža, kostimografiju Biljana Grgur. Originalnu muziku za predstavu komponovali su braća Robert Pešut Manjifiko i Aleksandar Pešut Shatz. Lektor je dr Dejan Sredojević. Inspicijent je Zoran Vučković, a sufler Ninoslav Vranić.
U predstavi igraju: Ninoslav Đorđević (Radovan III), Biljana Keskenović (Rumenka), Marija Maša Labudović (Georgina), Danica Grubački (Katica), Srđan Aleksić (Stanislav), Nemanja Bakić (Jelenče), Lazar Nikolić (Kelner), Pavle Popović (Vasilije) i Dejan Pletikosić, Vladimir Broćilović, Igor Pekanović, Dejan Vuković, Andrej Todorović (Vilotići).
Predstava je na programskom repertoaru 16., 17. i 18. avgusta.
Vuk Lajović
Izvor: Vijesti
