Listajući ovih dana internet zanimljivosti naišao sam na zanimljiv intervju pokojnog Tijanića koji je načinjen na HRT-u kod čuvenog A. Stankovića.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Teme su bile ratne godine 90-te i režim S. Miloševića. Svak je to tumačio na svoj način, što uostalom možete pogledati u prilogu.
Ono što je mene zaintrigiralo jeste gotovo genijalni osvrt Tijanića na odnos srpskog naroda prema Miloševićevoj ratnoj politici. Srbi jesu ratnički i epski narod, ali u ovim godinama Miloševićevog ratovanja desilo se nešto zanimljivo, što pokazuje koliko Srbi generalno nijesu vjerovali u ovaj konkretni ratni projekat.
Naime (Vidi: video 30:15 ‒ 31:31) niti jedan Srbin nije poginuo braneći Kninsku tvrđavu tokom „Oluje“. Ni jedan jedini srpski oficir ili vojnik nije odbio da izvrši naređenje o povlačenju vojske sa Kosova. A jesu, gotovo svi, odbili naređenje da se suprotstave narodu na beogradskim ulicama 5. oktobra. Sve to, po Tijanićevom tumačenju, govori koliko Srbi nijesu vjerovali u Miloševićevu politiku, i koliko je, samim tim, ta politika bila osuđena na propast.
Ja bih dodao, da u kontekstu srpske kolektivne svijesti i srpskog istorijskog identiteta, Milošević nije bio vođa koji je narodu usadio povjerenje da sam vjeruje u ono što radi i da je to onaj vođa za kojim treba krenuti. Za kojim treba ići do kraja.
Do čitanja u sljedećem broju.
