U nedjelju u 6:30 ujutru, pitanje ustoličenja mitropolita Joanikija prestalo je da bude stvar odnosa prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, prema Cetinju i Cetinjskom manastiru, prema Crnogorstvu i negatorima Crnogorstva. Onoga trenutka kad je država, putem svojih nadležnih organa, donijela odluku da na datoj lokaciji, u skladu sa Ustavom i zakonom, obezbijedi održavanje ovog vjerskog obreda, to pitanje postalo je, u prvom redu, pitanje vladavine prava i ustavnog poretka Crne Gore.
Jesmo li država, ili smo skupina zaraćenih plemena na čijoj teritoriji različite grupacije podižu barikade, bacaju Molotovljeve koktele na policiju, prisluškuju čelnike Vlade i formiraju paradržavne punktove? Imamo li mi neku vlast, koja, kao takva, uživa monopol nad legitimnom upotrebom sile, ili smo odlučili da se vratimo u pretpolitičko stanje?
Da je mitropolitovo ustoličenje u Cetinjskom manastiru otkazano – a, kao što smo sinoć čuli od premijera, vagalo se do posljednjeg trenutka – to bi značilo kapitulaciju države pred ultimatumima onih koji su joj prijetili nasiljem, i formalizaciju dvovlašća koje bi produbilo tenzije i nestabilnost.
Da, scene zadimljenih cetinjskih ulica i razbježanog naroda bile su mučne za gletati – pogotovo nama koje posebne emocije vežu za taj lijepi crnogorski grad. Međutim, te scene nisu posljedica inaćenja i tjeranja maka na konac, već riješenosti države da u datoj situaciji zaštiti integritet ustavnog poretka. Nadam se da će ovo biti posljednji put da država, na Cetinju ili na bilo kom drugom mjestu, bude prinuđena da to radi na ovakav način.
Autor : Feđa Pavlović
