
Mihail Bakunjin je svojevremeno rekao“ Da jedan narod pre nego što propadne otupi“. Sledeći tok naprednjačke marketinške i medijske mašinerije ali i nastupe A. Vučića nakon priznavanja nezavisnosti Kosova i Metohije posle prihvatanja evro -atlantskog sporazuma kao da se ostvaruje ovo Bakunjinovo predskazanje i upozorenje. Glavni cilj nakon sramne veleizdaje i brutalnog kršenja Ustava Republike Srbije pokrenuta je velika kampanja dodatnog zaglupljivanja , zatupljivanja i sluđivanja našeg naroda a sve u cilju da se laž konačno pretvori u jedino moguću „istinu“. Branislav Nušić je govorio o snazi laži na sledeći način “ Ipak , postoji jedna snaga, jedna manifestacija čovečjeg duha, koja je jača i od svih tih sila, a to je –laž. I još jednu osobinu ima laž, koju pomenute prirodne sile nemaju, sve se one u primeni troše i same, dok laž na protiv, što više je u primeni sve to više raste i sve više snaži“. Očigledno je da A. Vučić veruje u snagu laži u šta smo se osvedočili mnogo puta , on više i nije sposoban da dosegne snagu istine jer je laž postala njegovo osnovno politikantsko i marketinško sredstvo za održanje na vlasti kao glavni poriv kojim se on jedino rukovodi. Tako se gradi i slika o postojanju paralelnih realnosti i svetova i to ne samo kada je Kosovo i Metohija u pitanju. Sada je nakon usvajanja ovog evro- atlantskog Sporazuma besramni proces negiranja onoga što se zaista dogodilo nakon Vučićevog priznavanja nezavisnosti Kosova i Metohije doživeo svoj vrhunac. Nastoji se svim silama da se njegova lažljiva interpretacija očite čina izdaje srpskih nacionalnih i državnih prihvati kao jedino moguća i prihvatljiva „istina“ bez obzira što se radi o izvrtanju, relativizaciji i obesmišljavanju istine i stvarnih događaja. Govori se od strane njegovih poslušnika i tzv. analitičara o novoj normalnosti, o završenom poslu i koristi se slogan To je to, a predstavnici pro-evropske tzv. opozicije su zdušno prihvatili ovaj Vučićev pseudo narativ dodajući tome da je sporazum najbolja i jedino moguća ponuda iako ima nekih nedostataka i da se o njemu nema šta više govoriti jer se radi o svršenom činu priznavanja realnosti na Kosovu i Metohiji. Pri tome se tvrdi da će konačno rešavanje statusa Kosova i Metohije otvoriti prostor za demokratizaciju i modernizaciju Srbije , a dešava se suprotan proces da Srbija danas klizi i otvorenu diktaturu i stvaranje kulta ličnosti. On se očigledno služi načelom koje je ustanovio Mirabo “ Ide rulja i ja moram da je sledim, jer ja sam njen vođa“.
Međutim , šta su stvarne posledice još jedne velike i „istorijske“ pregovaračke pobede A. Vučića .Radi se o prihvatanju evro-atlantskog Sporazuma u kome se jasno i nedvosmisleno predviđa priznavanje nezavisnosti tzv. kosovske državnosti . Njegovo pozivanje na „herojsku“ odbranu Zajednice Srpskih opština/ predviđeno je da ona bude formirana po zakonima Kosova/ i tvrdnje da nije potpisao evro-atlantski Sporazum, bez obzira što je jasno prihvatio njegovu primenu, što je još samo jedan dokaz u nizu da je on definitivno izgubio kontakt sa realnošću. Sada uporno nastoji da racionalizuje i normalizuje laž kojom se služi ne bi li opravdao svoje kršenje Ustava Republike Srbije i priznavanje nezavisnosti Kosova i Metohije. Pokrenuti talas medijskih obmana, pravničkih i tzv. političkih analiza samo služi da se načini što veća zbrka i konfuzija i da se A. Vučić i dalje veliča i glorifikuje kao istrajni borac za srpske nacionalne interese i suverenost srpske države. Treba samo pogledati niz naslova u režimskom tabloidnim listovima / Blic, Politika, Informer, ALO , Srpski Telegraf , Večernje Novosti i može se jasno sagledati o kakvoj medijskoj i marketinškoj operaciji se radi. Tome velik doprinos daju režimske televizije ali i mediji koji sebe deklarišu kao nezavisni i objektivni N1, Televizija NOVA, listovi NOVA i Danas ali i časopisi Vreme, NIN, Nedeljnik i Novi magazin, i „neutralna“ Insajder TV. Svi oni udruženi rade i deluju na pacifikaciji narodnog nezadovoljstva izazvanog otvorenom veleizdajom A. Vučića Kosova i Metohije , ali i na prihvatanju nove normalnosti jer je sporazum prihvaćen i može se samo razgovarati o modalitetima njegove primene. Sudeći po načinu njihovog delovanja njima nije važna teritorija nego ljudi, misli se na preostale Srbe na Kosovu i Metohiji koji su izloženi sve većem nasilju i gušenju njihovih osnovnih ljudskih i egzistencijalnih prava i nacionalnih interesa. Veoma je indikativno da otvorenu podršku anti-ustavnom prihvatanju nezavisnosti Kosova i Metohije pružaju upravo predstavnici pro-evropskih atlantističkih i liberalno-građanskih političkih grupacija bez obzira što je na delu otvoreno kršenje Ustava i svih liberalni načela .To njima očigledno nije nikakva ozbiljna prepreka jer je njihov cilj da se Srbija što pre reši Kosova i Metohije, jer jedino tako se može otvoriti put za napredak evro-atlantskih integracija i sprovođenja njihove anacionalne ideološke agende.
Naravno da nisu ni ovoga puta izostali ni napadi na opozicione stranke koje su ustale u odbranu Kosova i Metohije i poštovanje našeg Ustava i Predsedničke zakletve , državne suverenosti i integriteta ali i uporno ukazuju na otvoreno i neosporno prihvatanje nezavisnosti tzv. kosovske državnosti. To ne može dovesti u pitanje ni tabloidno zasipanje naše već dobrano otupele i anestezirane javnosti i ima samo jednu svrhu, da prikrije pravu suštinu prihvatanja katastrofalnog evro-atlantskog Sporazuma. Na taj način se stvara prostor A .Vučiću da obesmisli i dezavuiše sve glasove koji ukazuju na pogubnost njegovog prihvatanja nezavisnosti Kosova i Metohije. Zato je neophodno neprestano ponavljati da se ovim Sporazumom Predsednik Republike Srbije obavezao da će sprovesti celokupan proces priznavanja nezavisnosti Kosova i Metohije i to je jedina istina o kojoj danas možemo govoriti a da ne budemo u službi ovog kleptokratskog , amoralnog i diktatorskog naprednjačkog režima. Zato nema ničeg logičnije i opravdanijeg nego da se zahteva njegova neopoziva ostavka jer je kršeći Ustav Srbije i Predsedničku zakletvu predao deo naše suverene državne teritorije i na taj način doveo u pitanje opstanak srpskog naroda ne samo na Kosovu i Metohiji. Nakon njegovog prihvatanja evro-atlantskog Sporazuma koji može imati katastrofalne posledice za budućnost naše države i naroda nikakva verbalna medijska tabloidna naplavina i politikantski egzibicionizam A . Vučića ne mogu to da prikriju i potru.
Posebno poglavlje u ovoj drami kojoj danas svedočimo sadržano je malo jer reći zbunjujećem i neprihvatljivom stavu Srpske Pravoslavne Crkve koja se nije oglasila povodom priznavanja nezavisnosti tzv. kosovske državnosti. U tom Sporazumu se može jasno videti da će Srpska Pravoslavna Crkva osvanuti u nezavisnoj kosovskoj državi. SPC je ipak reagovala pozivajući svakog petka na Moleban tokom Velikog posta koji je počeo 27. februar. Po blagoslovu Patrijarha srpskog Porfirija služiće se u pet beogradskih hramova Moleban Presvetoj Bogorodici sa aktistom za verni srpski narod na Kosovu i Metohiji. Partijarh Porfirije je u svojoj poruci pozvao vernike da Veliki post posvete Kosovu i Metohiji. “Ja vas molim da učinimo dodatnu žrtvu i tokom ovog posta, da čitav post posvetimo Kosovu i Metohiji i da se usrdno molimo tokom velike Četrdesetice, u ova tmurna i burna vremena, za našu braću i sestre na Kosovu i Metohiji, za naše svetinje na KIM , da se molimo za naše KIM“. Na prvom beogradskom Molebanu Patrijarh Porfirije je odgovorio na prozivke koje se mogu čuti a tiču se sadašnjeg prećutkivanja prihvatanja evro-atlantskog Sporazuma. “Crkvu niko ne treba da uči kako da postupa na Kosovu i oko Kosova. Crkva nikada nije odstupila i napustila Kosovo i ni u kom smislu nije ostavila narod i svetinje. Crkva je na Kosovu i sada i uvek će biti, znamo da to Gospod hoće. Ali Crkva neće biti faktor razdora i sukoba, nego jedinstva zato što vodi računa o celini i svedoči raspetog Hrista. Potrebni smo jedni drugima i zato Crkva čini sve da ne bi Srbi, ne daj Bože ustali protiv Srba, čemu bi se mnogi radovali .Lako je u ostrašćenoj atmosferi oslobađati Kosovo ne vodeći računa o svim aspektima teške globalne situacije u svetu. Crkva se u velikoposne dane povlači u molitvu jer to je najveće oružje hrišćana“. Ne treba da nas iznenađuje što su provladini mediji odmah iz sve snage prihvatili ovakve stavove Patrijarha Porfirija jer se oni skladno uklapaju u stvaranje nove normalnost i borbu za interpretaciju koju vodi Predsednik Republike, a oni su protumačeni kao otvorena podrška nastojanjima A. Vučića da primeni evro-atlantski Sporazum o Kosovu i Metohiji. Srpskom narodu na Kosovu i Metohiji ne mogu pomoći Molebani i molitve kao najjače hrišćansko oružje već jasno određenje Srpske Pravoslavne Crkve u odbrani Kosova i Metohiji i prema prihvaćenom evro-atlantskom Sporazumu koji znači priznanje nezavisnosti tzv. kosovske državnosti. To ne znači da se zagovara nekakav razdor među Srbima već težnja da se SPC sada aktivno uključi u borbu za odbranu suverenosti srpske države jer se jedino tako mogu zaštiti nacionalni interesi i životi srpskog naroda na zavetnom Kosovu i Metohiji. Ili će naša Srpska Pravoslavna Crkva prihvatiti ponuđeni nivo zaštite srpskih manastira i crkava na Kosovu i Metohiji u skladu sa postojećim evropskim modelima kako joj je to u prihvaćenom evro-atlantskom Sporazuma velikodušno predviđeno. Treba nas sve neprestano podsećati da na Kosovu i Metohiji ima 1300 crkava, manastira i drugih sakralnih objekata, i oni predstavljaju osnovno jezgro kulturnog i identitetskog nasleđa srpskog naroda ne samo na Kosovu i Metohiji.
7. Mart 2023 godine
