“Oče, nalazim se u nesrećnoj ljubavi i ne znam kako da izađem iz nje! Ili možda nemam dovoljno hrabrosti da to uradim”. Rekoh mu da nesrećne ljubavi ne postoje! Može postojati nesrećna zaljubljenost ili nekakav privid ljubavi. Prava je ljubav od Boga blagoslovena i ona nikako ne može biti nesrećna. Nakon mojih riječi je par trenutaka oćutao, da bi mi potom rekao da mu je danas rođendan, te da je napunio dvadeset i sedam. Po prvi put ga je sasvim sam proslavio. Rođen je na Novom Beogradu, gdje i danas živi. Pradjed, koji je rodom bio sa sjevera Crne Gore, je sa partizanskim jedinicama ’44-te godine umarširao u Beograd i tu i ostao. Djed je bio drug rukovodilac u više “samoupravnih” preduzeća, dok je otac uspješni biznismen koji od svog jedinca očekuje da uskoro završi master studije i počne da radi kod njega u firmi.
“Namjerno odugovlačim sa masterom. Osjećam kao da mi je čitav budući život poput unaprijed iscrtane mape, koju slijepo moram da slijedim. Roditelji su mi uvijek sve određivali: koju ću srednju školu završiti, koji fakultet upisati, sa kim se sve mogu družiti. Čak i djevojci, sa kojom se šest godina već zabavljam, roditelji su naši porodični prijatelji, a očevi su nam i u poslovnoj vezi. Za to vrijeme je tri puta ostajala sa mnom trudna i uvijek se to, iz nekih razloga, dešavalo pred Vaskrs. Za prva dva abortusa sam znao i dao svoj pristanak. Treći put je sakrila od mene da je ostala trudna. Abortus je izvršila na Veliku subotu!”
Nakon ovih riječi njegove blage plave oči su naglo postale crvene, a niz obraz se zakotrljala jedna prilično krupna suza. Nakon par minuta provedenih u obostranoj ćutnji, nastavio je sa svojim monologom. “Za taj abortus sam saznao tek prije mjesec dana, na jednoj zabavi i to od njene drugarice, mlade ljekarke, koja mi je saopštila i to da je sada upitno da li će uopšte ubuduće moći da ostane trudna. Posle toga sam uglavnom izbjegavao da budem sam sa svojom djevojkom, ne govoreći joj zbog čega to činim. Međutim, prije nekih desetak dana je ipak došlo do razgovora, koji sam dugo odgađao. Rekla mi je da ona sa svojim tijelom ima pravo da radi šta hoće, te da je samo na njoj odluka da li će do kraja iznijeti trudnoću ili ne. Nakon toga sam otišao kod svojih roditelja i sve im ispričao. Ti, oče i sam pretpostavljaš da su tokom cijelog razgovora bili na njenoj strani, te da me ni u čemu nisu podržali…”
Nakon toga je krišom uzeo ključeve od očevog stana u Budvi, u koji već dugo nije dolazio, budući da sa djevojkom i društvom već godinama ljetuje u inostranstvu. Samo je najboljem drugu rekao gdje ide i obavezao ga da to nikome ne smije saopštiti. Prvih par dana u Budvi je proveo u opijanju i konzumiranju “lakih” narkotika, ne odgovarajući na pozive i poruke koje su mu slali roditelji i zabrinuta djevojka. Potom je, iz nekih razloga, počeo da obilazi crkve i manastire i kupuje duhovnu literaturu, brojanice, krstiće…
“Nisam siguran u to da li sam kršten. Moguće je da jesam. Znate, moj tata je moderni biznismen koji je odavno raskrstio sa komunizmom i AVNOJ-em! A volio bih da pronađem nekog iskusnog duhovnika koji bi me poučio šta treba da radim…” Rekao sam mu da on, zapravo, traži nekog ko će tu krupnu odluku o raskidu dugogodišnje veze da donese umjesto njega. Najprije je to tražio od svojih fizičkih roditelja, pa kada mu to nije prošlo, pomislio je da bi mogao duhovni roditelj da učini ono zašta on nema dovoljno hrabrosti. Takođe sam mu kazao da ako za treći abortus i nije znao, svakako je za prethodne znao i iste odobrio. Pitao sam ga da li je hrišćanski i ljudski postupak da djevojku posle svega ostavi i vjerovatno prepusti poročnom životu, za koji će i on indirektno snositi odgovornost. Nije li bolje da pokuša i nju da preobrati u vjeru, kako bi ubuduće zajedno počeli da žive crkvenim životom? Na sve te moje riječi sam dobio veoma ljubaznu zahvalnost na izdvojenom vremenu i savjetima. No, ipak, prije odlaska mi je rekao da će svakako nastaviti potragu za kakvim iskusnim duhovnikom koji će mu dati pravi savjet u vezi njegove “nesrećne ljubavi”…
Đakon Pavle Lješković
Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska
