Razmišljajući o patriotizmu kao hronično prisutnoj riječi na crnogorskoj političkoj sceni došao sam do zaključka da je patriotizam količina ljubavi prema otadžbini koju normalno čeljade ne može podnijeti a da mu se, pritom, kičma ne iskrivi, lice deformiše, glasne žice zategnu, oči iskolače, um pobenavi. Rukovođen tim rezonom riješio sam da hladne glave, za svoj račun, mirno, pažljivo i bez uzbuđenja istražim smotre i manifestacije patriotizma kod nas.
Da bih provjerio valjanost svoje definicije patriotizma odlučio sam da je testiram u najzahtjevnijem okruženju. U tu svrhu obratio sam se političkoj partiji u kojoj je patriotizam najučestalija, najglasnija i najprobitačnija riječ. Bez ikakve dileme to je Demokratska partija socijalista koja nam se već tri decenije predstavlja kao najveći propagator i budni čuvar patriotizma. Uputio sam pismo poslaničkom klubu te partije i zatražio prijem i razgovor u svojstvu građanina po pitanjima patriotizma. Zakazali su mi sastanak.
Došao sam u njihov skupštinski klub u naznačeno vrijeme. Primili su me ozarena lica. Vjerovatno su pomislili evo ga još jedan naš.Nastupio sam strogo službeno i uputio im unaprijed sročeno pitanje:
- Uvaženi poslanici DPS-a možete li mi opisati situacije u kojima je došao do izražaja vaš poslovično poznati patriotizam izuzimajući ogroman trud koji ulažete u odbranu imena i postupaka šefa vaše partije pred nasrtajima opozicije i čaršijskih priča.
Pogledali su me podozrivo.
- Kakve imaju veze čaršijske priče sa patriotizmom i predsjednikom naše partije?
- Smatram da sa jednim čovjekom koliko god mu djelo bilo veliko i za državu značajno niti počinje niti se zaokružuje ideja patriotizma kod nas. Samo iz tog razloga zamolio bih vas da mi navedete neke primjere patriotizma koji nijesu povezani sa djelovanjem toga čovjeka. Možete li opisati koji patriotski događaj izvan njegovog domašaja, mimo njegove sjenke ili pak sumnji njegovih političkih protivnika u neke njegove rabote.
Rekoše da je moje pitanje duboko provokativno i iritirajuće za onoga ko se najavio da razgovara o patriotizmu.
Pitao sam ih koja se sve pitanja kose sa patriotizmom. Odgovorili su da mi da se kose ona pitanja koja su zlonamjerna i uvredljiva za državu, za njene zvanične predstavnike i za njene simbole.
- U redu rekao sam. Zaboraviću na patriotizam pitaću vas nešto o državi. Od čega živi država?
- Od poreza, odgovorili su.
- Da li je neplaćanje poreza državi kažnjivo?
- Jeste.
- Tu sam vas čekao, rekoh. Svaka vam čast što ste lojalni šefu svoje partije i što ga branite svim sredstvima i po svaku cijenu. U žaru njegove odbrane možete, poput jedne vaše simpatične mi i obrazovane poslanice, u Skupštini Crne Gore danima uzvikivati Svi smo mi prešednik ali mislim da se time nećete odužiti državi. Za državu je korisno da što manje ljudi ide stopama njenog predšjednika. Državi su poželjni uredni poreski obaveznici. Državi treba platiti poreze, a šef vaše partije kao što znamo ne plaća porez državi. O kakvom patriotizmu se tu radi? Da li se država ugrožava ili uzdiže predšjednikovim patriotizmom?
Kazali su da je to što govorim zamjena teza i čista demagogija. Nijesam se dao.
Pitao sam ih da li se šef njihove partije kandidovao sa predsjednika države iz demagoških ili nekih drugih razloga?
- Kakve to sad veze ima?
- Da li se kandidovao za predsjednika države da ne bi plaćao porez, ostadoh uporan.
- Ni govora!”
- E pa podsjetiću vas. Šefu vaše partije prihvaćena je kandidatura za predsjednika države Crne Gore a da nije platio porez. Pritom je i izjavio da će platiti porez kada on sam odluči i osjeti da je to za shodno. Koliko znam porez se ne plaća na dobrovoljnoj osnovi. Koliko znam a i vama je pretpostavljam poznato da u Crnoj Gori ne možete produžiti registraciju automobila ukoliko nijeste platili obaveze državi, pa čak i one kazne izrečene za saobraćajne prekršaje. Šef vaše partije produžava samom sebi predsjedničke mandate i funkcionerske registracije ignorišući plaćanje poreza. Ni imovina mu nije evidentirana. Zaboravan je u odnosu na sve što se njegovog ličnog bogastva tiče. Ne zna otkud mu na ruci na desetine hiljada eura vrijedni satovi. Ne sjeća se otkud mu prvi milion i po eura. Otkud mu tri puta vrednija luksuzna vila. Čak je smetnuo s uma koliko ima svojih firmi u inostranstvu, ko mu je sve poklanjao kreditne kartice, plaćao, putovanja, izlete, svečane večere i ručkove po mediteranskim ljetovalištima i arapskim emiratima.
Ćutali su. Nastavio sam.
- Niko vam ne može osporiti divljenje prema snalažljivosti prvog čovjeka vaše partije ali da ga nazivate patriotom društveno je neodgovorno, politički nezrelo, pogrešno i kratkovido.
Kada sam izgovorio poslednje riječi uhapsili su me zbog antidržavnog djelovanja i terorizma u pokušaju.
Izem ti istraživanje patriotizma, patriotskih izvora, smotri i manifestacija.
