U kineskom Vuhanu, gradu sa dvanaeset miliona žitelja, rodilo se, bar se tako pretpostavlja, ljudskom oku nevidljivo čudovište − rodilo na pijaci morskih plodova, algi i divljih životinja, a svijet mu je nadjenuo ime Kovid-19.
U neznanju, panici i strahu, poput drevnog pretka što je na svaki zvuk groma padao na koljena, čitav svijet poklonio se tom vuhanskom nedonoščetu, kao zlom bogu.
Međutim, kada se čudovište razmnožilo, te banulo, buknulo i po Crnoj Gori, siroto, odmah, našlo se na udaru političkih gromovnika. Pokušao je, najprije, da ga sebi privoli tada vladajući DPS. Kako nije uspio, odmah je Kovid-19 proglašen državnim neprijateljem broj 1. Da sam cink, rekao bih da je podijelio sudbinu tadašnje crnogorske opozicije.
Koristeći posebnu „povoljnost“ što se našlo nekoliko inficiranih ljudi u Opštini Tuzi, na pres konferenciji, negdje u martu prije dvije godine, oglasio se visokorangirani činovnik Vlade Milutin Simović. Poput vrsnog generala zagalamio je iza mikrofona:
„Građani Tuzi i širom Crne Gore uvijek su bili i mudri i kadri, da istrpe i da prežive, a posebno kada je bivalo teško i kad je bilo najteže. Ovo je bitka koju noćas počinjemo. Moramo je pobijediti za dobro građana Tuzi i za dobro svih građana Crne Gore“.
Nevjerovatan govor! Jedino je šteta što ove riječi nijesu odjekivale u nekim ratnim okršajima. Imali bi se odista uz gusle šta opjevati.
No, bi šta bi. Bi umalo apokalipsa.
Ne bih se svega sjetio da se nije oglasio još jedan visoki činovnik Vlade; naime, ministar javne uprave Maraš Dukaj, otkrivajući da iza nedavnog sajber napada na „infrastrukturu“ Crne Gore stoji kriminalna grupa, misterizonog naziva, „Cuba ransmware“. Umalo pretrnuh od straha, zavapih u sebi: „Gdje je sada Simović?“ − kad srećom ministar Dukaj izli riječi ohrabrenja:
„Crna Gora u ovoj situaciji nije sama. Naši NATO partneri su uz nas, uz komunikaciju sa ambasadama prvenstveno sa američkom ambasadom, francuskom i ambasadom Velike Britanije…“
I još:
„Sačuvali smo državu i informacioni sistem, sačuvali smo personalne podatke građana. Što se štete tiče, detalje u ovom trenutku ne možemo reći“.
Odista hvala i našoj Vladi i našim saveznicima. Nijesam baš siguran kome da se više zahvali.
Da sam paranočičan, tačno bih pomislio da iza Kovida-19 što napada ljudske ćelije, kao i za njegovog digitalno brata virusa Zerodate stoji ista namjera. Ako se nekada govorilo „zavadi pa vladaj“, danas je isti princip informatički evoluirao: „Preplaši pa vladaj“.
Nema, dakle, sumnje da su oba virusa „pravi“, da istinski udaraju. No ko ih šalje, mala je enigma. Jedino znam da sada slijedi proizvodnja mita o našem novom spasitelju koji hita ali ne sa Istoka, kako proriču knjige starostavne, većma sa Zapada.
Milovan Urvan
