Čim se Darko Šuković okuraži da napiše neku kolumnu to znači da DPS-u raste politička moć. U suprotnom, teže ga „sresti“ negoli Filipa Vujanovića. Sakrije se, valjda, s Fićom negdje.
Kolumnu „Starleta u blatu“ napisao je u provincijalnom nadahnuću, jer drukčije ne umije razmišljati, a kamoli pisati. Unižavajući svojim provincijalnim dilemama i stilemima g. Abazovića, odmah je uspio da degradira i jedan grad implicite: „predvodio prevarant (misli se na Dritana Abazovića, prim. M. U.) iz Ulcinja“. Je li, Darko, čim je čovjek iz Ulcinja mora biti prevarant?
„Nakon dvogodišnje starletizacije crnogorske političke scene“ – otpočinje Darko jedan pasus, ali umjesto da u nastavku etablira Draginju kao prvu starletu crnogorskog parlamenta, on direkt udara da zavadi Albance s Albancima, suflirajući kako bi Nik Đeljošaj, Genci Nimanbegu i Fatmir Đeka trebalo da Abazovića „ljudski prezru i politički odbace“, jer „ne može se podržavati politika Dritana Abazovića, a biti lojalan državnim interesima Crne Gore”.
(Ako je neko zaboravio da je tokom tiranije Mila Đukanovića protiv državnih interesa bio svako koje bio protiv Mila Đukanovića – Darko je tu da ga podsjeti.)
Darko je, dakle, zaumio da je upao u vremeplov, da se vratio u predlitijska vremena, a tada je sve išlo lako. Njegov je posao bio, izgleda i ostao, da širi glasine o opasnim operativcima koji vode „specijalni rat“, a cilj je, zna se, da se naruše „odnosi Crnogoraca i Bošnjaka”. To što „operativci i državni neprijatelji“ nikako da postanu operativci i državni neprijatelji Darka ni najmanje ne obavezuje da prestane da širi sopstvne glasine, jer njemu i bez toga odavno niko ništa ne vjeruje.
Premda, Darkovo finalno razmišljanje, naime „tihi“ pritisak na Aleksu Bečića, možda, vrijedi opreznije čitati.
Elem, nakon smaranja da „nije lako biti političar“, Darko prelazi na stvar, odašiljući savjet mladom Bečiću da se ugleda na Mila Đukanovića, jer bi mu Milo mogao objasniti „zbog čega je [Crna Gora] danas u ovakvom stanju“, a stanje je toliko loše da, kako Darko cijeni, „zahtijeva brz i spasonosan hirurški zahvat“. Šta je, pritom, mislio Darko, jedino stoprocentno on sam zna. A možda samo motiviše Bečića da upita Mila šta sad da radi.
Najzad, spomenuo je da Đukanović zna šta uraditi kad nije moguće „odigrati troznak“. Volio bi Darko da Bečića mentoriše Milo. No, muka, kako odigrati taj „dvoznak“!? Možda je vrijeme da se uključi neki nestranački komentor.
Milovan Urvan
