Pripovijedao mi je jednom u šali vladika, da mu stric Stanko nije htio jedanput za dva-tri mjeseca doći na Cetinje, pa kad mu poruči da dođe, upita ga: „Đe si, što ne dolaziš na Cetinje?“ A on mu odgovori: „Doklen je ona đavolja igra na Cetinje te ubija ljude, ne dolazi ga Stanko. Već ako ćeš da se igramo kao što ljudi igraju, evo me.“
Kad bi se desio na Cetinje stari šenatur Stevan Perkov Vukotić i stric mu Stanko, ništa mu nije milije bilo nego okupiti sve šenature i druge činovnike okolo biljarde, đe se sudilo, a na nju staviti eletričnu mašinu, pa njih i sebe eletrizirati, da okuša ko je od koga jači, a bome da se ima i čemu nasmijati.
Ko bi držao Stevana i Stanka za ruke, preporučio bi mu da ga dobro stisne i da ga odma ne pusti kad ih čuje vikati: „Pušt! – Pušt!“ A vazda bi nategnuo stroj malo jače nego mu se obično eletrizma napregne.
Mnogi bi se više puta nećkali da u to kolo ulaze; a osobito Stevan Perkov i stric mu Stanko. Ali se nijesu mogli svagda odreć vladičinu nagovaranju i srećan je (jedan od ove dvojice) bio onda, kad bi se kakogođ mogao ukrasti iz Biljarde, pošto bi vladika naredio svom poslužitelju Đuku Sredanoviću, koji je znao one mašine majstoriju: „Đuko, donesi onu mašinu da se malo rastresemo po večeri, radi zdravlja.“ Dva ili tri puta ukrali su mu se bili Stevan i Stanko, a posle mu se nijesu mogli nikada ukrasti.
Pripovijedao mi je jednom u šali vladika, da mu stric Stanko nije htio jedanput za dva-tri mjeseca doći na Cetinje, pa kad mu poruči da dođe, upita ga: „Đe si, što ne dolaziš na Cetinje?“ A on mu odgovori: „Doklen je ona đavolja igra na Cetinje te ubija ljude, ne dolazi ga Stanko. Već ako ćeš da se igramo kao što ljudi igraju, evo me.“
Kroz dvije godine eletrična mašina sasvim se pokvarila bila zbog čestog upotrebljavanja nevještih perjanika i poslužitelja, kad bi vladika sa šenaturima pošao da se po polju šeta.
Vuk Vrčević
Izvor: RTS
