Kad je Srbija 1949. godina pala pod Turke počelo je nestajanje srpskoga plemstva. Mnoga ga je poginulo već na Kosovskom boju, a potom i plemići koji su imali imanja severno od Save i Dunava, pa sve tamo Ulriha Celjskog, gde je bila jedna od odrednica nesretnoga despota Đorđa Brankovića. Dakle, počeo je nestank plemstva. Ostala je jedina ustanova srpskog naroda koja postoji, to je Crkva. I to je jedina ustanova koju mi imamo, koja oličava taj naš kontinuitet u vekovima. Zašto je to važno? Zato što se kod nas nije odigrao prelaz između aristokratije, plemstva, i buržoazije koji se oigrao u evropskim državama u 17. i 18. veku. A zašto je bitan taj prelaz. Zato što je aristokratija, feudalci (…) oni su bili zemljoposednici, svi. Oni su se bavili državom. Dakle, oni su bili baštinici, malo po naslednom principu: principa državnog mišljenja. Oni su mislili o celini. U redu, u skladu sa tadašnjim vremenom, prilikama itd.
https://www.youtube.com/watch?v=CoyksDkLQ1U
