Uprkos dvodecenijskom divljanju prema muslimanskim zemljama, nije bilo traganja za dušom. Zašto bi bilo kada vojni industrijski kompleks SAD profitira od haosa? Resursi su zarobljeni, a geopolitički ciljevi, kao što je nerazvijenost globalnog juga i nepovezanost Evroazije, uspješni su i profitabilni.
SAD opravdavaju svoju čvrstu moć tvrdnjom da se zalažu za ljudska prava. Nažalost, oni koji primaju američku „pomoć“, postaju žrtve kršenja ljudskih prava. Potraga da se „spasi“ narod Avganistana, Iraka i Libije dovela je do neviđenih stradanja i žrtava, koja traje do danas.
Uprkos dvodecenijskom divljanju prema muslimanskim zemljama, nije bilo traganja za dušom. Zašto bi bilo kada vojni industrijski kompleks SAD profitira od haosa? Resursi su zarobljeni, a geopolitički ciljevi, kao što je nerazvijenost globalnog juga i nepovezanost Evroazije, uspješni su i profitabilni.
Ova ogromna prevara koja se ponavlja, tj. rat u ime ljudskih prava, SAD su pokleknule lažno optužujući Kinu da „porobljava i vrši genocid nad milionima svojih muslimana u koncentracionim logorima“.
Prije nego što pokušaju da unište Kinu, u ime izmišljenih optužbi za ljudska prava, građani SAD bi trebalo da ostanu svjesni svoje prave tragedije zatvaranja ljudskih prava koja je nastala kod kuće. Američki zatvorski industrijski kompleks pretvorio je SAD u zatvorsku državu broj jedan u svijetu, koja eksploatiše zatvorenike, a ne rehabilituje ih.
SAD ima više od 20 procenata svjetske zatvorske populacije, ali nemaju ni 5 procenata svjetske populacije. Ova stopa zatvaranja, baš kao i potrošnja američke vojske, znatno je veća od svih ostalih.
Kao i sposobnost SAD da unište druge nacije, ovaj nagon da bude „broj jedan“ kada je u pitanju zatvaranje vođen je snagama kapitala koje su zauzele vladajući aparat. Pod zastavom „Rata protiv droge“ iz 1970-ih, broj zatvorenika u SAD je naglo narastao za 500 odsto na oko 2 miliona ljudi danas.
Ipak, ova ogromna stopa zatvaranja teško da čini građane SAD sigurnijim. Američki zatvori su poznati po nasilju i oduzimanju roditelja iz porodice, osuđujući tu porodicu na generacijsko siromaštvo. Većina zatvorenika je u zatvoru zbog sitnih nenasilnih zločina, što je upravo ono što biznis želi.
U Sjedinjenim Državama, „zločin se isplati“ za kapitalističku klasu, koja je od 1980-ih na više načina profitirala od rastuće zatvorske populacije. Kompanije kao što su CoreCivic i GEO vode privatne zatvore koji rade za profit, a ne za rehabilitaciju zatvorenika. Postoji čitav lanac snabdjevanja koji unovčava ovo „zarobljeno tržište“ kao što su telefonske kompanije koje naplaćuju previsoke cijene.
Zatvorenici su ne samo teško eksploatisani kroz potrošnju, već su stavljeni na rad u ekstremnim eksploatatorskim uslovima. Njihova oskudna plata prikriva moderno ropstvo. U privatnim zatvorima, kako piše „Global Risrč“, zatvorenici zarađuju samo 25 centi na sat. Odbijanje rada dovodi do izolacije.
Ovo profiterstvo je zlatni rudnik za američki kapital. IBM, Boeing, Mikrosoft, AT&T, Teksas Instrument, Del i Kompak su samo neka od velikih imena koja profitiraju od ove eksploatacije. Sve veće investicione banke na Volstritu, poput Goldman Saksa, imaju udio u privatnim zatvorima. Ovo sramno moderno ropstvo i profiterstvo iz zatvora su simptomatični za sistem koji se povinuje volji kapitala.
Otvorenim finansiranjem izbornih kampanja, zatvorski industrijski kompleks je „zakonito podmitio” političare i vladajući aparat da naprave politiku koja će povećati profit ove industrije zasnovane na intenziviranju patnje i nejednakosti. Dva najveća operatera privatnih zatvora su 2016. donirala po 250.000 dolara Trampovoj predizbornoj kampanji. Posle Trampove izborne pobjede, on je odmah poništio Obaminu presudu o obuzdavanju moći zatvorskog industrijskog kompleksa.
Privatna zatvorska industrija profitira od dužih perioda u zatvoru zajedno sa povećanim brojem građana koji služe kaznu. Industrija je lobirala za povećanje kazni i zatvaranje više građana za nenasilne zločine. Zatvorski industrijski kompleks je bio ključan u donošenju zakona „tri štrajka i odustao si“, po kojem su neki osuđeni na doživotne kazne za manje zločine, uključujući krađu. Danas ovaj posao uvlači svoje prljave ruke u izradu oštrijih zakona za zadržavanje više migranata u njihovim privatnim objektima.
Samo u uslovima korporativne tiranije država je mogla da zatvori toliko svojih građana. Iza vela demokratije, koja je legalizovala korupciju, SAD se suočavaju sa stalnom prijetnjom zatvaranja i eksploatacije, zajedno sa nasiljem koje slijedi.
Ponosni Amerikanci koji razumiju ovu osnovnu kontradikciju moraju prvo da dovedu u red sopstvenu kuću prije nego što dođu za sto o ljudskim pravima da drže predavanja drugima.
Izvor: CGTN
