Pitamo se, pred domaćom i svjetskom javnošću, može li i umije li predsjednik države Crne Gore, voditi politiku, praviti planove i analize – a da pri tom ne uzima u usta Crkvu?
Budući da se radi o deklarisanom ateisti i čovjeku koji je u više navrata pokazao da ne poznaje i ne razumije crkveni poredak ni ulogu Crkve u društvu i istoriji, zar ne bi bilo bolje da bude dosljedan takvim svojim svjetonazorima i da svoju politiku vodi mimo crkvenih tema?
Smatramo da je njegovo bavljenje Crkvom umorilo crnogorske građane i da ništa dobro nije donijelo nikome. Da se radi o personalnim duhovnim i intelektualnim lutanjima jednog čovjeka, to nikada ne bi bila tema crkvenih javnih saopštenja. Jer, takvih lutanja i tumaranja ima na sve strane i u mnogim životima. Ali kako se radi o političaru koji na razne načine utiče na živote i opredjeljenja određenog broja građana, i kako je riječ o instituciji koja treba da bude garant čuvanja demokratskih standarda, – ne možemo da prećutimo njegove iskaze nadojene netrpeljivošću i lažima.
Od prvih komunustičkih ubjeđenja, čijih se najradikalnijih elemenata do danas suštinski nije odrekao, pa do nalaganja badnjaka i cjelivanja krstova i ćivota; zatim preko otvorenog omalovažavanja najsvetijih crkvenih obreda i uvreda na račun crkvenih skupova; pa opet do nedavnog imenovanja Crkve “majkom” a onda istovremenih iskazivanja bestidnih laži o navodnom učešću sveštenstva u ratnim zločinima u ratovima 90-tih. Takvu promjenu raspoloženja i uvjerenja prema jednoj te istoj instituciji ne pamti istorija. A te laži, ničim dokazive i ničim objašnjive predsjednik Đukanović je izrekao u istoj emisiji u kojoj je više puta kazao kako mu trebaju brojni dokazi da bi povjerovao u optužbe tužilaštva prema ljudima koji su već u zatvoru! A o sveštenstvu laže a da ne trepne. Kao da sveštenici nemaju moral, dostojanstvo i porodični ugled – i sva ona ljudska svojstva o kojima suptilno brine kada su u pitanju najnoviji pritvorenici spuškog zatvora.
“Onaj ko se olako opredjelio da dovede u pitanje moralni lik javnih funkcionera, bez dovoljno opravdane sumnje, ne može računati da i ubuduće obavlja taj svoj posao… a takvo postupanje zaslužuje i krivičnu odgovornost”. Sve je ovo sinoć rekao Đukanović, previđajući da je dosta slikovito opisao sam sebe kada opanjkava i bez i jednog jedinog dokaza dovodi u vezu sveštenstvo Crkve sa političkim projektima i ratnim zločinima.
Iz Mitropolije crnogorsko-primorske
