Đokovićeva pobjeda na Vimbldonu ne bi imala samo težinu 21. najvećeg trofeja u kolekciji najvećeg tenisera svijeta, već i skalpa koji je viteški sport uzeo planetarnoj nehumanoj i antisportskoj administraciji

Sport sve više poprima neke iskrivljene forme, koji imaju malo veze sa takmičarskim duhom i ogledanjem snage i vještine. Umnožavanje raznih sportskih manifestacija, zarad umnožavanja reklama i novca ide u korak sa nipodaštavanjem uloge samih sportista i sportskih ekipa.
Krajnje izopačenje viteškog i takmičarskog karaktera sporta vidljivo je u ovogodišnjim vaterpolo i košarkaškim nadmetanjima. Naime, u razmaku od nepuna dva mjeseca imaćemo najprije svjetsko pa potom evropsko prvenstvo u vaterpolu, gdje peto mjesto na oba takmičenja brani reprezentacija Srbije koja je aktuelni i dvostruki olimpijski šampion.
Pa sad, pitam ja vas, po kom ćemo kriterijumu odrediti ko je najbolja ekipa svijeta i kontinenta? Nekad je taj kriterijum bilo takmičenje, ali – sad je pitanje: koje? Finalisti proslogodišnjih olimpijskih igara, timovi Srbije i Grčke, na ovom su prvenstvu svijeta bili treći i peti. A šta ako kroz mjesec dana u Splitu jedna od ove dvije selekcije bude prvak Evrope? A nije nemoguće.
U kvalifikacijama za Mundobasket 2023, Crna Gora pobjeđuje Francusku, Finska rastura Hrvatsku, a Srbija je na korak od ispadanja sa prvenstva na kom učestvuje bez prekida skoro cio prethodni vijek! I opet – riječ je o petoj reprezentaciji sa prošlog planetarnog prvenstva, kao i o glavnom kandidatu za titulu prvaka Evrope na kontinetalnom prvenstvu koje se igra na jesen! Ajde snađi se, poštovani čitaoče, kako odrediti kvalitet srpske reprezentativne košarke? U roku od mjesec dana „orlovi“ gube od Letonije i Belgije, a ovamo bivaju pretendenti na evropski tron?
U sličnoj situaciji je i Novak Đoković koga su vjetrovi politike i administracije bacili sa svetskog teniskog trona u veliki bodovni zaostatak za slabijima od sebe. Paradoks međusobnog kažnjavanja upravnika Vimbldona i Svjetske teniske federacije, slomio se o pleća Novaku Đokoviću, koji je – ni kriv ni dužan, uprkos eventualnoj („ma sta eventualnoj“, rekao bi Piksi) pobjedi u Londonu, ostao bez 2000 ATP poena i zasluženog prvog mjesta! Ako se tome doda da mu je zabranjen pristup na prvom i zadnjem gren slemu ove godine, u Melburnu i Njujorku, onda se slobodno može reći da je Novak predvodnik svih onih šampiona svijeta, koji ove godine biju bitku ne samo sa protivnicima u sportskoj areni, nego i sa finansijskim megalomanima i ideolozima modernog gladijatorstva koji sjede u svečanim ložama.
Đokovićeva pobjeda na Vimbldonu ne bi imala samo težinu 21. najvećeg trofeja u kolekciji najvećeg tenisera svijeta, već i skalpa koji je viteški sport uzeo planetarnoj nehumanoj i antisportskoj administraciji
Piše: Filip Dragović
