Jasno je za svakog razumnog čovjeka, bez obzira ko on bio: da crkvica Svetog Petra Cetinjskog, napaćene kosti Vladike Rada treba da budu vraćene u njegovu kapelu. To je jedna od stvari koje su toliko jasne, kao sunce kad ogrije. Tu nema dvoumljenja. I što prije to shvati i društvena zajednica u Crnoj Gori i svi koliko ih ima koji su za to, to je bolje. Jer, bilo bi sramno za ovo pokoljenje da ne opere tu sramotu sa svog obraza.

Gaženja, uniženja Lovćena kao planine, gaženja zavještanja Vladike Rada, skrnavljenje jednog svetog hrama, podignutog jednom od najvećih ljudi koji su ikada živjeli u Crnoj Gori. Toga je Vladika Rade bio svjestan. Zato je i tražio da u njegovom hramu bude sahranjen. Ogromna je bila njegova ljubav prema Svetom Petru. Ta činjenica Njegoševe vezanosti za Svetog Petra malo je istaknuta. Nema Vladike Rada bez Svetog Petra – to treba da bude jasno. Zato ga je on kao mlad, maltene golobrad vladika, proglasio za svetitelja.
Ne zato što se to njemu htjelo, nego zato što je njegov stric zaista bio svetac – to je cijela Crna Gora znala. A, s druge strane, da time najdublju ljubav i poštovanje izrazi prema svom duhovnom ocu. Jedan od mojih prvorazrednih zadataka je da svojim prisustvom na Cetinju, koliko mogu, utičem blagotvorno, da stvaram jednu klimu koja je već očevidno sazrela za taj povratak. Hram mora da bude vraćen. Mora biti vraćen krov Crnoj Gori. Crna Gora je ostala bez krova. Koji je to domaćin koji će da živi u kući bez krova?! Sem neko ko je izgubio pamet…
Zato kažem: stvarati klimu u tom pravcu. U stvari, klima je tu već stvorena, prisutna, samo treba to učiniti na najbolji mogući način, bez bilo kakvog gnjeva… Jer, to što je bilo – bilo je. Ali, treba to sada lijepo da se očisti. Lovćenu treba vratiti njegovo djevičanstvo. Da. A to djevičanstvo je neostvarivo bez crkvice Svetog Petra i bez pohranjivanja u toj crkvi moštiju Vladike Rada. Tek onda će doći do mira u duši naroda.
Ovaj je tekst prvobitno objavljen (pod naslovom „Oprati sramotu“) u „Vapaj Lovćena“, specijalni dodatak Dnevnog lista „Pobjeda“ od 9. marta 1991. godine, a potom ponovo u knjizi Mitropolit Amfilohije (Radović), Sveti Petar II Cetinjski pustinjak i Lovćenski tajnovidac, Svetigora, Cetinje, 2017, str. 372-374
