Ako se spomenik podiže Njeogšu, a ne nečijim ambicijama, onda mora da se poštuje njegova volja. To treba da znaju na prvom mestu oni koji odlučuju o podizanju spomenika. Gde, i kakav je spomenik želeo Njegoš, to je on sam rešio 1845. godine kada je naredio da se na Lovćenu podeigne kapela i da se u nju kad umre sahrani.

(Foto: Arhiva)
Poštovani upravniče, Vaš dopis čekao je na moj povratak iz Poljske, kud sam otputovao 28. decembra, baš na dan kada ste mi Vi pisali taj dopis. Sa toga puta vratio sam se tek neki dan, i zato Vam odgovaram sa zakašnjenjem. Moj odgovor je iskren. Ako se spomenik podiže Njeogšu, a ne nečijim ambicijama, onda mora da se poštuje njegova volja. To treba da znaju na prvom mestu oni koji odlučuju o podizanju spomenika. Gde, i kakav je spomenik želeo Njegoš, to je on sam rešio 1845. godine kada je naredio da se na Lovćenu podeigne kapela i da se u nju kad umre sahrani.
Vi, Upravniče, dobro zante kako naš narod ceni volju onih koje voli i poštuje. Rušiti kapelu i na njenom mestu podizati novi spomenik znači vređati Njegoševu volju i narodno sećanje. I još nešto: zameriti se narodu koji dobro pamti nedela naših neprijatelja izvršenih baš na toj Kapeli čiji je bio cilj baš da se sruše Njegoševo delo i time unize njega i naš narod. Srušiti kapelu znači izvršiti delo koje nisu uspeli naši neprijatelji. Ko može primiti tu odgovornost na sebe i svoje potomstvo?
I na Cetinju Njegoš je ostavio sebi spomenik, koji ne sme biti stavljen u senku drugog. Uostalom, ko tu može podići Njegošu spomenik ljepši od Biljarde? Meštrovićev rad može se čuvati umetničke galerije na Cetinju samo kao vajarsko delo, tim pre što to nije njegovo prvo delo koje nije postavljeno u namenjenu svrhu. Izražavajući vam iskreno poštovanje šaljem vam u prilogu istoriju kapele na Lovćenu.
Dr Ljubomir Durković
Izvor: Knjiški blok Sumrak Lovćena
