
To znači da će postojati minimum dve Ukrajine, onu koju priznaje Zapad i onu koju priznaje Rusija (u granicama kao na karti). Pošto neće biti nikakvog mirovnog sporazuma, bez obzira na zaustavljanje aktivnih vojnih dejstava postavlja se pitanje da li će uopšte doći do ublažavanja sankcija Zapada protiv Rusije čak i posle faktičkog okončanja rata. Zapad će nemogućnost Rusije da zauzme celu Ukrajinu predstavljati kao njen poraz i pokušaće svim instrumentima da udari na njena slaba mesta u ekonomiji u želji da izazove revoluciju. Ruske vlasti će tvrditi da je od početka intervencije granica koja će biti uspostavljena i bila cilj, to jest proglasiće pobedu.
Šta će se dalje dešavati i sa Zapadom i sa Rusijom zavisiće od drugih sila, od njihovog ponašanja. Da li će Kina u potpunosti stati uz Rusiju i kompenzovati njene ekonomske gubitke i tako je spasiti? Da li će takva odluka Kine povući sa sobom ozbiljne sankcije Zapada ili ne? Da li će zbog te odluke i tih sankcija reizbor Si Đinpinga unutar komunističke partije Kine koji se očekuje na jesen biti doveden u pitanje (i u KPK postoje sukobljene frakcije)? Da li će se na kraju tog lanca Si Đingping odlučiti za invaziju na Tajvan kako bi konsolidovao svoju poziciju u Pekingu i naneo ozbiljan politički i ekonomski udar SAD?
Da li će neka treća sila, poput Irana, odlučiti da je ovo dobar trenutak da započne rat na Bliskom istoku i krene u izgradnju svoje teokratske imperije? Svi mogući ratovi, čak i posle okončanja ukrajinskog, imaju potencijal da sruše globalnu ekonomiju, to jest da bace čitav svet u haos. Haos će, naravno, izroditi nove ratove. Sjedinjene Američke Države više nisu u stanju da garantuju mir na globalnom nivou, one vojnim putem to ne mogu da sprovedu. Posle Rusije, bez obzira na sankcione mere, za očekivati je da će se druge sile takođe odvažiti da zgrabe šta mogu sada kada svetski policajac više nije sposoban da reaguje.
Izvor: Aleksandar Đokić/Fejsbuk
