Priredio: Boris Musić
U kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, predstavljena je knjiga „Vasojevići kroz vjekove” publiciste Dragana Radevića, posvećena porijeklu, istoriji, duhovnom i kulturnom naslijeđu Vasojevića, kao i ličnostima koje su obilježile njihovo viševijekovno trajanje.
O knjizi su govorili Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, književnik Budimir Dubak, predsjednik Upravnog odbora Udruženja Vasojevića „Vaso” Zoran Lakušić, novinar i publicista Darko Jovović i autor. Veče je vodio protojerej Nikola Pejović, starješina Sabornog hrama, a sabranju je prisustvovao i ambasador Republike Srbije u Crnoj Gori.
Pozdravljajući mitropolita, učesnike, uvažene zvanice i sve sabrane, protojerej Nikola Pejović ukazao je na značaj djela čiji naslov najavljuje širok istorijski obuhvat i bogatstvo sadržaja. Pozvao je prisutne da pozdrave autora, a potom zamolio mitropolita Joanikija da blagoslovi ovo veče.
Mitropolit Joanikije podsjetio je na dvije decenije svoje episkopske službe u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, tokom kojih je dobro upoznao Vasojeviće, njihovu istoriju, običaje i način života. Govoreći o osobenostima plemenskih zajednica u Crnoj Gori i susjednim oblastima, ocijenio je da su Vasojevići u velikoj mjeri sačuvali osjećanje pripadnosti, međusobne bliskosti i poštovanja prema precima.
„Nekada su plemena bila zaista organizovane zajednice, države u malom. Ali, od svih plemena u današnjoj Crnoj Gori koja ja znam, od Paštrovića do Vasojevića i od Banjana i Pive do Kuča i Bratonožića, najviše su Vasojevići sačuvali odlike jednog plemena. Kako to vidimo? Vidimo i po ovom večerašnjem sabranju ovdje, u Sabornom hramu u Podgorici. Svakim dobrim povodom dosta je lako sabrati Vasojeviće. Svi imaju osjećanje i poštovanje za svoje korijene i međusobnu bliskost, iako je to veliko pleme, dosta raznorodno od prezimena do prezimena. Međutim, hvala Bogu, imaju to jedinstvo. Naravno, tu nema nikakve isključivosti prema drugim plemenima, prema drugim zajednicama, prema bilo kome. Oni su čak veoma otvoreni”, kazao je mitropolit.
Osvrnuvši se na ranije monografije o Vasojevićima, posebno na djela Jagoša Vešovića, Marka Cemovića i Miomira Dašića, Visokopreosvećeni je naglasio da Radevićeva knjiga donosi pojedinosti koje dopunjuju postojeću literaturu. Kao posebnu vrijednost izdvojio je mnoštvo podataka o ličnostima i porodicama, kao i autorovu sposobnost da prepozna detalje koji osvjetljavaju istoriju i osobine ove zajednice.
Mitropolit je govorio i o značaju Aranđelovdana kao krsne slave Vasojevića, te o prislužbi Svetog Aleksandra Nevskog. Podsjetio je na istrajnost sa kojom su iseljeni Vasojevići čuvali slavu, kao i na svoje susrete sa njima u Vojvodini, gdje su slavska okupljanja bila prilika za očuvanje bratske bliskosti i obnovu crkvenog života.
Mitropolit Joanikije posjetio štićenice Doma za mame; tribina „Budi svetlost svetu i svome detetu“
„Zaista ima mnogo smisla što je ova knjiga objavljena. Ona, naravno, ne može da potisne ove velike, monumentalne monografije koje su do sada pisane o Vasojevićima, niti može da ih potisne niti da ih zamijeni, ali ih u mnogo čemu dopunjava. Naročito je važno što je ova knjiga pisana jednim lijepim stilom, tako da se vrlo lako čita. Onaj ko počne da je čita prosto ne može da je ostavi dok ne završi sa čitanjem, pa će ponešto i podvući, nešto posebno od onih lijepih detalja zapamtiti, i svako će imati koristi od čitanja ove monografije”, poručio je mitropolit Joanikije, čestitajući autoru.
Književnik Budimir Dubak ukazao je na složen odnos narodnog predanja i pisanih istorijskih izvora, podsjećajući na brojne naučnike i istraživače koji su se bavili porijeklom i prošlošću Vasojevića. Radevićev rad sagledao je u kontekstu njegovog dugogodišnjeg publicističkog stvaralaštva, ističući istraživačku smjelost i nastojanje da čitaocima približi manje poznatu građu.
Predstavljajući autorove zaključke o vezama porijekla Vasojevića sa Nemanjićima i o ranijim pomenima plemena, Dubak je napomenuo da takvi nalazi mogu biti povod za sporove među istoričarima, te da se u svom izlaganju zadržava na predstavljanju rezultata Radevićevog istraživanja.
„To je sažet i sveobuhvatan presjek ključnih zbivanja koja su presudno uticala na sudbinu ovog hrabrog i stradalnog plemena, koji omogućava čitaocu uvid u njegove uspone i padove, slavu i stradanja koja su donosile istorijske mijene. Pokazuje se, i to je suštinsko, da je istorija Vasojevića neodvojivi dio cjelokupne istorije srpskog naroda. Stoga je knjiga Dragana Radevića ‘Vasojevići kroz vjekove’ dragocjen doprinos izučavanju i predstavljanju manje poznatih ili sasvim nepoznatih činjenica koje bacaju novu svjetlost na viševijekovno trajanje Vasojevića”, ocijenio je Dubak.
Zoran Lakušić, predsjednik Upravnog odbora Udruženja Vasojevića „Vaso”, naglasio je ličnu, zavičajnu i duhovnu vrijednost ove knjige. Prema njegovim riječima, Radević je više od deset godina posvetio istraživanju i prikupljanju građe, nastojeći da brojne dokumente, zapise i predanja poveže u cjelovit prikaz prošlosti.
Posebno se osvrnuo na mjesto Lijeve Rijeke u istoriji Vasojevića i na značaj Vasovog manastira na Nožici, posvećenog Svetom arhangelu Mihailu. Prenoseći navode iz knjige, govorio je o ulozi ove svetinje kao mjesta sabranja, očuvanja pravoslavne vjere, pismenosti i duhovnog identiteta.
„Knjiga ‘Vasojevići kroz vjekove’ govori o istorijskim seobama, borbama za slobodu, duhovnom i kulturnom naslijeđu, ali i o ljudima koji su svojim djelima obilježili različite periode prošlosti. Radević nam pokazuje da istoriju jednog plemena ne čine samo bitke i vojskovođe, već i sveštenici, učitelji, naučnici, inženjeri, graditelji i brojni drugi stvaraoci. Vrijedno je i to što knjiga obuhvata slavne i stradalničke stranice prošlosti, čuvajući od zaborava događaje i ličnosti koje su ostavile dubok trag u vjekovnoj istoriji Vasojevića. U tome se ogleda njena trajna vrijednost. Ona nije samo pregled minulih vremena, već i bogata riznica saznanja o jednom narodu, njegovom porijeklu, duhovnosti i istorijskom putu”, istakao je Lakušić.
Novinar i publicista Darko Jovović sagledao je Radevićevo stvaralaštvo kao izraz trajne privrženosti zavičaju. Podsjetio je na bogatstvo literature o Vasojevićima, ocjenjujući da nova knjiga otvara prostor za dalja istraživanja, rasprave i dopune, naročito kada je riječ o najranijoj istoriji plemena.
Govoreći o tematskoj širini djela, naveo je da ono obuhvata seobe, duhovno naslijeđe, bitke, porijeklo bratstava, ratna stradanja i znamenite ličnosti iz različitih oblasti života. Posebnu pažnju posvetio je autorovom osvrtu na privredno slabljenje i iseljavanje stanovništva, ukazujući na značaj podrške ljudima koji su ostali da žive u zavičaju.
„Radević u ovoj knjizi predviđa da će nove, moderne ceste služiti tome da se manje odlazi, a sve više dolazi u Vasojeviće, te da će izgradnja auto-puta predstavljati snažan sociološki, ekonomski i emotivni zaokret u istoriji ovog plemena. Njegova vizija se oslanja na činjenicu da, kada zavičaj približite velikim urbanim centrima, ljudi lakše donose odluke da obnove djedovinu, pokrenu poslove ili provedu starost u rodnom kraju. Jer dobri putevi su mostovi za povratak korijenima. Oni čine dolaske učestalijim, a trajne rastanke sa zavičajem rjeđim. Upravo tako i ova knjiga Dragana Radevića predstavlja svojevrsni plemenski bukvar koji se, na putu nekih novih izazova sa kojima se suočava savremeni svijet, nikada ne smije zatvoriti”, kazao je Jovović.
Završavajući obraćanje, Jovović je podsjetio na svetosavsko nasljeđe i značaj Budimljanske episkopije, upućujući poziv na jedinstvo, pomirenje, praštanje i međusobno čuvanje.
Mitropolija crnogorsko primorska između klevete i misije, snaga u istini, miru i sabornosti!
Najavljujući autora, protojerej Nikola Pejović predstavio je njegov životni i profesionalni put. Naveo je da je Dragan Radević rođen u Budimlji kod Berana i da je diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Podsjetio je na njegov urednički i rukovodeći rad u „Borbi”, „Politici”, Televiziji Beograd, novosadskom „Dnevniku”, „Filmskim novostima” i „Glasu Crnogorca”, kao i na osnivanje i uređivanje „Nedeljnog dnevnika” i „Glasa Vasojevića”. Ukazao je i na Radevićev izvještavanje iz brojnih zemalja, novinarska priznanja i knjige posvećene istorijskim i društvenim temama.
Obraćajući se prisutnima, Dragan Radević zahvalio je učesnicima na iznesenim ocjenama i najavio da je u štampi drugo, dopunjeno izdanje knjige. Posebnu radost, kako je kazao, predstavlja mu činjenica da o svom radu govori u Sabornom hramu, u kojem je ranije predstavljao značajna djela o kojima je govorio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije. Zahvalnost je uputio i izdavaču, Književnoj zadruzi Srpskog nacionalnog vijeća Crne Gore, posebno dr Momčilu Vuksanoviću.
Autor je naveo da je knjigu pripremao više od decenije, istražujući domaću i stranu arhivsku građu, pri čemu je naročito izdvojio značaj svojih boravaka u manastiru Hilandaru. Izložio je svoje zaključke o porijeklu i ranoj istoriji Vasojevića, nastojeći, kako je objasnio, da različite izvore i dosadašnja tumačenja poveže u jedinstvenu cjelinu.
„Dosta toga sam našao i u arhivima grada Skadra, u arhivima Sjenice, Novog Pazara, ali najviše, naravno, u Hilandaru. Pokušao sam da povežem, jer je mnogo toga bilo u predanjima. Prenosilo se s koljena na koljeno i vremenom se gubilo, nadodavalo, i stvarane su legende i mitovi. Ovo je jedan moj pokušaj. Ja nisam po profesiji istoričar, ali dugo se bavim ovim poslom, preko četrdeset godina, i pokušao sam da sve to povežem u jednu knjigu, u jednu cjelinu, pa čitaoci neka prosude”, kazao je Radević.
U nastavku obraćanja osvrnuo se na tragične podjele i stradanja tokom Drugog svjetskog rata, poslijeratne progone i vrijeme Informbiroa, kojima je posvetio dio knjige. Govorio je i o nastojanju da predstavi znamenite ličnosti iz prošlosti i savremenog doba, kao i o zabrinutosti zbog iseljavanja i slabljenja privrednog života zavičaja.
Izražavajući nadu da će novo vrijeme, bolja povezanost i odgovorniji odnos prema ovim krajevima doprinijeti obnovi života, Radević se zahvalio prisutnima i Udruženju Vasojevića iz Lijeve Rijeke, uz posebne riječi podrške Vidaku Radeviću, koji zbog bolesti nije mogao da prisustvuje večeri.
