Piše: Ranko Rajković
Haranga je moćno političko oružje. Ljude koji organizuju harange i podižu hajke imaju sve partije. Njih ne zanimaju argumenti i činjenice već načini kojima se može nanijeti što veća šteta političkim protivnicima. Crnogorsko društvo se razvilo u totalitarizmu. Harange i hajke predstavljaju njegovo prirodno stanje.
Današnje harange najvećim dijelom podstrekavaju naslednici ideologije jednoumlja. Prateći zasijedanja Skupštine Crne Gore primijetićete da se Mladoj Gardi te ideologije uspjenuša krv čim otpočne haranga. Ubrzano podižu ruke uvis javljajući se za riječ. Gore od želje da se uključe u harangu i pojačaju je svojim diskusijama.
Harange se sprovode u cilju obmana i zastrašivanja kolebljivog glasačkog tijela. Harangama se održava i visoka borbena gotovost u sopstvenim partijskim redovima. Po starom receptu hajkač se ne javlja za riječ zbog sebe već zbog građana Crne Gore koji treba da znaju to i to. A to što se kane saopštiti pod obavezno služi borbi za spas države i očuvanje njenih antifašističkih temelja. To je jedna strana medalje harange.
Ona druga strana medalje služi dodvoravanju Evropskim političarima koji nas s vremena na vrijeme posjete ili im naši mlađani političari odu u posjetu kako bi ogovarali svoje političke takmace .
Niko nije izuzet od mogućnosti da postane meta harange u Crnoj Gori. Blago rečeno naša istorija je istorija harangi. Toliko smo se izvještili u hrangama i hajkama da ih nije moguće ni prebrojati. Došli smo dotle da harangu može pokrenuti obična sms poruka, fotografija, grafit, fotomontaža, lažni snimak, snimljeni razgovor, pa čak i jedna jedina pogrešno akcentovana riječ. Dovoljno je da u aktuelnoj političkoj situaciji za nekog tinejdžera primjera radi kažete: „Baš mi se dopada ovaj mladić“.
Ne začudite se ako nakon nekoliko dana dobijete poziv iz Specijalnog Tužilaštva zbog toga što vas je član ili simpatizer neea od opozicionih partija u CG parlamentu prijavio da veličate ratnog zločinca i ratne zločine. Džaba ćete se pozivati na krtakouzlazni i kratkosilazni akcenat koji su izazvali zabunu. Uzaludno je dokazivati da ste u ozloglašenoj rečenici upotrijebili riječ „mladić“ kao imenicu a ne kao nečije prezime. Neće vam pomoći ni dolazak pomenutog mladića na sud, niti predstavljanje sudiji njegovih manira, ponašanja, vaspitanosti koje su izazvale vaš kompliment.
Kada se pokrene, haranga sliči silovitom bujičnom toku. Nosi sve pred sobom. Očiglednosti, dokazi, svjedoci, opravdanja, zdrav razum, pogledi iz drugih uglova pretvaraju se u blato i glib koje haranga ostavlja za sobom.
U tekućem vremenskom periodu svaka upotreba riječi „mladić“ mimo obaveznog dodatka “presuđeni ratni zločinac“ povlači za sobom harangu i kaznu. Da ne biste dospjeli u bezizlaznu situaciju predlažemo vam da umjesto imenice mladić upotrebljavate sinonime momčić, momče, dečko, mlad čovjek, frajer ili po starocrnogorskom frdžopac.
Ništa bolje od vas neće proći ni oni koji iskažu pohvale pozorišnoj predstavi „Mladić“ koja je pravljena po romanu Fjodora Dostojevskog.
Naše političko vrijeme je učinilo da se označavanje stvari ne nalazi u njima samima već u odnosima prema njihovim imenima.
Kada neka stvar ima tu nesreću da joj se ime uklapa u glavni tok harange nema spasa onima koji tu stvar uzmu u usta ni najbezazlenijim povodima. Nekada su samo zbog spominjanja ruske krtole ili ruske salate crnogorske vlasti deportovale svoje sugrađane, kolege, prijatelje, kumove, komšije, najbliže rođake u zloglasni logor na Golom otoku. Mlada Garda koja je naslijedila mjeru patriotizma iz tog doba teži da obnovi i praksu svojih prethodnika.
U svijetlu ratova na Balkanu, ratnih zločina i zločinaca, pogroma, egzekucija, mučenja, unesrećenih i postradalih na svim stranama tanka je linija između denunciranja, etiketiranja, slijepe osvete, iskrenog suočavanja sa zlom prošlošću i moralne osakaćenosti osoba koje u sveme tome svjesno učestvuju radi ostvarenja svojih bolesnih ambicija i ličnog profita bilo materijalnog ili karijerističkog.
Rat je teško pitanje na koje nema jednostavnih odgovora.
Neka vam kao opomena posluži slučaj ministra Vladimira Leposavića u mirnim vremenima. Njega je jedan DPS poslanik uhvatio nespremnim. Zaskočio ga je pitanjem što misli o tome i tome. Ministar Leposavić je naivno zagrizao udicu i proširio odgovor poručujući u advokatskom stilu* da će o tome i tome misliti tako i tako ukoliko se dokaže da je to zaista bilo to i to.
Preciznije, poslanik DPS-a Andrija Nikolić marta 2021. godine na Skupštinskom zasijedanju postavio je ministru Vladimiru Leposaviću pitanje da li će se pokloniti žrtvama Srebrnice. Leposavić je odgovorio i poslaniku i javnosti da je spreman da se pokloni svim žrtvama, a naročito žrtvama Srebrenice. Odgovor dostojan principijelnog, razumnog, demokratičnog, civilizovanog čovjeka.
Ministar Leposavić je sasvim nepotrebno kao doktor pravnih nauka svom odgovoru dodao i nešto o samom toku događaja u Srebrnici. Spomenuo je da je tragični događaj mogao imati utemeljenije objašnjenje u krivičnom postupku od onoga što je sud utvrdio kao stopostotno, iako su neki sudije izuzeli mišljenje po određenim stavkama optužnice. Leposavića je nedugo poslije takvog odgovora na provokativno poslaničko pitanje Nikolića smijenio premijer Zdravko Krivokapić.
Leposavić nije ukapirao da Mlada Garda DPS-a probiruje i postavlja pitanja koja imaju potencijal da izazovu hajke i harange. Ministar pravde im je filozofski, u stilu Rene Dekarta, poručio i nešto o onome drugom. To Dekartovo “Sumnjam dakle postojim” bilo je em suvišno, em ga je koštalo položaja.
Zato ako se ikada nađete u dijalogu s pripadnicima Mlade Garde pravite se gluvi i nijemi. Ako već morate istrpjeti njihovo prisustvo i zamke koje postavljaju u vidu pitanja izbjegavajte nedvosmislene odgovore. Znajte da u svakom od tih mladih političara čuči odnjegovani islednik koji po nalogu partijskog štaba vreba povod da otpočne harangu protiv vas. Znajte da je Mlada Garda gladna slave i karijere i da su harange njihovi partijski berićeti.
Zašto bi im pomagali u političkim usponima. Odćutite njihova čikanja i podvale. Ako vam prigovore da je ćutanje znak odobravanja odglumite scenu sa tri majmuna u kojoj je jedan zapušio uši, drugi prekrio oči šakama a treći stavio ruku na usta.
Ministar Leposavić je kriv zato što je upao u providnu zamku Mlade Garde. Mogao je šefu poslaničkog štaba DPS-a odgovoriti na engleskom jeziku nekom od fraza korišćenoj u Haškom tribunalu. Po javnosti dostupnim podacima Leposavić odlično vlada engleskim jezikom dok je poslaniku Nikoliću taj jezik stran.
Sve u svemu Andrija Nikolić je skinuo politički skalp ministru Vladimiru Leposaviću zbog čega je zaslužio najveće partijsko priznanje. Vjerovatno je u čast briljantnog pitanja poslanika Nikolića otvoren šampanjac na tajnom mjestu. Poslije toga uslijedile su čestitke u stilu onih koje smo svi čuli više puta kada neki od poslanika DPS-a zaboravi da isključi mikrofon u Skupštinskoj sali. Sjetite se riječi koje su otišle u etar dok su hvalili diskusije svojih partijskih kolega.
“Jebo si mu majku. Svaka ti čast.”
Takve riječi koje dolaze iz Visokog doma i njegovog najstarijeg poslaničkog kluba u dijelu javnosti izazvaju samo prezir. U partiji koju, mora se priznati, podržava jedan na baš zanemarljiv dio javnosti takve riječi izazivaju pobjednička ushićenja i podižu patriotizam na viši nivo.
U jednom crnogorskom selu neposredno poslije rata zbio se događaj koji vrijedi prepričati. Muž i žena imaju biljuk djece. Žena je pripadnica AFŽ-a. (Antifašistički front žena). Žestoka je aktiviskinja partije. Rečita, da ne kažem lajava. Muž je pomalo zamlatast. Nepismen je i trpeljiv ali imućan, što zbog imanja koje mu je otac kupio kad se vratio iz pečalbe u Americi što zbog buljuka djece koja predstavljaju besplatnu radnu snagu. Jednog dana žena se podboči rukom i po običaju počinje da zvoca
“U ovu kuću Tito da dođe ne bi red uspostavio”. Muž koji pojma nema ko je Tito razjarenoj ženi odgovara: “Muči suretu gora si ti od ikakvoga Tita”.
Njihov razgovor čuo je neko od prethodnika sadašnje Mlade Garde. Što iz straha što iz berićeta kućnu svađu je prenio Ozni ili Udbi kako se u to doba služba zvala. Sjutradan su svi seljani pod stražom privedeni kod islednika na ispitivanje.
—————————-
*Vladimir Leposavić je jedno vrijeme bio advokat
