Subota, 12 sep 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Drugi pišu

Nebojša Jevrić: Junak mog detinjstva

Žurnal
Published: 11. septembar, 2026.
Share
Nebojša Jevrić, (Foto: IN4S)
SHARE

Piše: Nebojša Jevrić

Junak mog detinjstva bio je Milovan Raonić Karson, prvi disk-džokej i pesnik u gradu. Kao student objavio je tanušnu knjižicu pesama „Bjelopoljska pisma“.

„Skoro će magle i kiše jesenje,

Hadžija spakovao vrtuljke i prodaje kestenje…“

A onda je jednog dana nesrećni pesnik skočio sa četvrtog sprata u nigdinu. Stanovali smo u istoj zgradi, „sjeničkoj“… Bili smo „zulum buljuk“, mi „zgradaši“, kako su nas zvali.

Prekoputa naše zgrade, između pijace i reke, bile su zaglavljene potleušice muslimanske sirotinje. Često smo se tukli kamenjem. I oni su bili opasna i dobra družina. Najstariji Džinov i Bakov brat, Maco, spasio je mog brata Danka kada je pao s mosta u nabujalu Lješnicu. Moja majka je njegovoj odnela sedam metara platna za stamboli dimije. Ali, mi smo nastavili da se gađamo „botašima“ sve dok jednoga dana nije Gliba Sekulića pogodio kamen u glavu.

Dok krv nije potekla. Glibov otac je bio sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista, pa je izbila frka.

Najviše sam se družio sa Tršom, i uvek bi se dogodio neki belaj kad smo zajedno. Tog dana smo obojica dobili batine. Onda su se naše majke dogovorile da nam zabrane druženje. Tršov i moj stan je delio zid. Nikad neću zaboraviti batine koje smo dobili od Dragice i Vojke kad smo uhvaćeni u pokušaju da ispod kreveta probijemo zid kako bismo mogli više da se družimo.

U pletari oblepljenoj blatom živeo je Sako, moler. Njegova kuća je bila poslednja u nizu, do reke. Nalazili su ga pored prašnjavih bjelopoljskih džada, kako pijan spava sa čvrsto stisnutom flašom rakije u ruci. Išao je u molerskom okrpljenom odelu, na kojem su bili tragovi svih boja. Pio je danima pre nego što bi pogodio posao. A pogađao je samo kad mu nestane para za rakiju. Ipak su ga svi rado uzimali da im kreči – bio je najbolji i najbrži moler u gradu. Kuća je iza njega ostajala čista i domaćice su znale to da cene.

Dok ne bi zapevao, mucao je, ali kad počne da peva, pevao je najbolje od svih. Voleo je stare pesme iz kasabe, a mnoge niko sem njega nije znao. Sedeo je na doksatu potleušice nagnute nad rekom Lješnicom, koja je proticala kroz varoš. U smiraj dana slušali su ga svi koji su prolazili ulicom pored „sjeničke zgrade“ prema domu zdravlja.

Nebojša Jevrić: Tetak Milorad

Mnogo je vode Lješnicom proteklo za skoro pola veka, a još se Sakove pesme sećam. Kad bi zapevao „Svuđe kiša, svuđe blato“ ili „Niz polje idu, babo, sejmeni“, zastajkivali su prolaznici, a mi smo prekidali igru i slušali ga.

Saka smo se svi pribojavali. Bojali smo se njegovog karasevdaha.

Predratni levičar, ali ne i komunista, profesor matematike Miloje Dobrašinović, po kojem gimnazija u Bijelom Polju nosi ime, iznad svega je voleo šah. I pobeđivao je sve, osim Saka. Pričalo se po čaršiji o njihovim partijama.

„Mmm… mat… mmatora drrrtino, nije ti ovo matemmmatika!“, začikavao je Miloja Sako, dobrano podgrejan rakijom, bez koje nije mogao da zamisli život.

Mogao je Sako mnogo više i mnogo bolje, ali sem šaha i pesme ništa nije moglo da probudi u njemu onu iskru života neophodnu da bi se pokrenuo. A onda se, jednoga dana, začula kuknjava od prekoputa…

Iz naherene pletare istrčao je Sako sa dva noža u vratu. Pokušao je da se zakolje.

Po molerskom odelu je šikljala krv. Srušio se tu, pred našim nogama.

Dom zdravlja je blizu i neko je otrčao po hitnu pomoć.

Okupili su se ljudi, a mi smo im se provlačili između nogu da vidimo šta se desilo.

Tada sam prvi put video zaklana čoveka. Stavili su ga na nosila i odneli…

I preživeo je.

Preživeo je zabadanje dva noža u vrat. Samo što više nije ni pio, ni pevao.

„Šta je to bilo, Sako?“, pitali su ga.

„Kkk… ara… sevdah, kkk… omšija“, odgovarao je i povlačio novi neočekivani potez na tabli sa šezdeset četiri polja.

Retki su bili oni koji su se u šah-klubu usuđivali da sednu s njim za tablu.

Ubrzo smo se preselili u Prušku, deo grada gde je živeo otmeniji svet, ali ja nikad nisam prežalio stan u „sjeničkoj zgradi“ niti zaboravio Miška, Moka, Trša, Baka, Džina, Mitra, Teru… Nikad nisam prestao da budem „zgradaš“. Džin i Bako su poginuli u kafanskim tučama. Kečo Heldić je izučio piljarski zanat na pijaci i otvorio prvu, pa drugu piljaru u gradu. Kažu, napravio milion evra.

Dobio sam skoro pismo u kojem me podsećaju prijatelji iz „sjeničke“ da bi valjalo da i o njima nešto napišem.

I evo, pišem…

Ono što je bilo do juče kuče, ne da mi danas da budem pas, rekao bi Karson Milovan Raonić!

Izvor: Ekspres

TAGGED:dejtinjstvojunakMilovan Raonić KarsonNebojša JEvrić
Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Tufik Softić: Mijenjam diplomu za doznačni čekić
Next Article Bitka na Fundini i njeno nasljeđe

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Elis Bektaš: Đoković na Olimpu, Jokić u Sportbetu

Piše: Elis Bektaš Premda se često spominju skupa, kao dvojica najvećih srpskih sportista, ipak postoji…

By Žurnal

Opis slike: U bijelom odijelu Miraš Dedejić

Na Žabljaku 1982. godine: Arhimandrit Danilo Ljubotina i blaženopočivši mitropolit Amfiohije (tada jeromonah) sa vjernim…

By Žurnal

Protiv Kralja se ne ide

Princ Filip Karađorđević je sa svojom suprugom Danicom još pre nekoliko nedelja javno podržao kampanju…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Drugi pišu

Ivana Janković: Bitka za uranijum: Niger – još jedno krvavo svetsko žarište

By Žurnal
Drugi pišu

Srbija, septembar 2024 – litijum i protesti

By Žurnal
Drugi pišu

O. Gojko Perović: Crnogorac k Svemogućem Bogu

By Žurnal
Drugi pišu

Vladimir Kolarić: Uspehom proglašeno odlaganje koje podrazumeva pristajanje na uslove neprijatelja

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?