Piše: Vladimir Đukanović
Evropska unija se suočava sa ozbiljnim izazovima u pogledu zavisnosti od uvoza kritičnih sirovina iz Kine, što ugrožava stabilnost njenih industrijskih i tehnoloških lanaca snabdevanja. Prema izveštaju Nemačkog instituta za međunarodne i bezbednosne poslove (SWP), gotovo 98% retkih elemenata, ključnih za mnoge industrije, dolazi iz Kine. Ovaj problem postavlja pitanja o strateškoj autonomiji i ekonomskoj otpornosti Evrope.
Kina dominira globalnim tržištem retkih elemenata (rare earth elements), materijala koji su od suštinskog značaja za proizvodnju električnih vozila, obnovljivih izvora energije, elektronike i odbrambenih tehnologija. Evropska zavisnost od kineskih sirovina dolazi sa značajnim rizicima, uključujući geopolitičku nesigurnost i potencijalne prekide u snabdevanju. Ovo je posebno naglašeno u kontekstu sve većeg globalnog haosa u kom se nalazimo.
Pored retkih elemenata, Kina ima dominantan udeo u lancima snabdevanja baterija i komponenti za električna vozila. Iako EU ulaže u domaće kapacitete za proizvodnju baterija, zavisnost od kineske tehnologije i sirovina ostaje visoka. Projekti u Evropi se koče, udaraju u zid zelene agende i radikalno kasne za ostatkom sveta. Srbija ne kaska u tom trendu gde se još ne zna da li će, ako ikad, projekat Jadar zaživeti. Jasno je da bi Evropljani da se maze, ali da im ne uđe, litijum u državu naravno.
Pored regulativnih prepreka, tu je i manjak investicija. Stari kontinent nije privlačan za investitore zbog sporog rasta, manjka inovacija, i restriktivnih zakona koji poslovanje često pretvaraju u noćnu moru. Kina sa druge strane investira kapom i šakom širom sveta kroz svoj program Pojas i Put. Dok Evropljani završe papirologiju, kineski mostovi i putevi su već u upotrebi. Kao da se svet okrenuo naopačke u odnosu na ranije vekove kada su Evropljani vitlali po planeti plasirajući kapital.
Zato se Evropa očajno koprca i pored domaće proizvodnje pokušava da uspostavi nove trgovinske odnose sa zemljama bogatim kritičnim mineralima, poput Australije, Kanade i afričkih država. Međutim, ovi napori su spori i često nailaze na prepreke u vidu visokih troškova transporta, infrastrukture i političkih nesigurnosti.
Izveštaj SWP-a identifikuje tri potencijalna scenarija za evropsko-kineske lance snabdevanja do 2030. godine:
- Održavanje statusa kvo: U ovom scenariju, Evropa nastavlja da se oslanja na Kinu kao dominantnog snabdevača. Ovo bi značilo kontinuiranu ranjivost EU na prekide u snabdevanju i geopolitičke tenzije.
- Delimična diversifikacija: EU uspeva da smanji deo svoje zavisnosti kroz ulaganja u domaću proizvodnju i nove trgovinske sporazume. Ipak, Kina ostaje ključni igrač u globalnim lancima snabdevanja.
- Puna strateška autonomija: Evropa razvija sopstvene kapacitete za eksploataciju i preradu sirovina, što joj omogućava značajnu nezavisnost. Ovaj scenario zahteva velike investicije, političku volju i saradnju među državama članicama EU. Pokušaće sve da ovaj scenario vidi svetlo dana, što znači rapidan razvoj sopstvenih kapaciteta. Da li će naći nekog svog Ilon Mask-a koji će mačem saseći hiljade zakona i pravila koji su se taložili godinama ostaje da se vidi. Bez takvih poteza, i delimičnog razvoda od zelene agende, teško da će uspeti u ovom. U ovom scenariju Srbija mora da traži svoje mesto kao snabdevač.
Evropska zavisnost od kineskih sirovina predstavlja ozbiljan strateški izazov koji zahteva hitnu akciju. Dok je postizanje potpune autonomije ambiciozan cilj, kombinacija diversifikacije, inovacija i strateške saradnje može značajno smanjiti rizike i osigurati otpornost evropskih industrija. Proširenje EU je takođe u strateškom interesu Evrope, što je pozitivno za Zapadni Balkan.
Da li će Evropa imati snage za odlučne poteze ostaje da se vidi. Trenutna politička elita, koja je nokautirana geopolitičkom situacijom, je nesposobna da sprovede ove ključne korake. Zato je verovatno da ćemo u sledećem periodu videti radikalne političke promene, evo dok Evropa ne dobije lidere novog doba. Ako ne, biće sve manje moćna a samim tim i siromašnija.
Izvor: Fejsbučenje