Piše: Judžin Dojl
Počeo sam da slušam Džordža Bibija prije nekoliko godina, kada je upozoravao na rastuće tenzije u Ukrajini, stvarni rizik od eskalacije ka nuklearnom ratu i opasnosti kolektivističkog razmišljanja o ovoj temi. Još 2021. godine predvidio je da je vjerovatno da će Rusija izvršiti invaziju na Ukrajinu zbog odlučnosti SAD-a da zemlju uvuče u NATO i osjećaja u Moskvi da je to „sad ili nikad“ trenutak da se taj plan zaustavi. Godinama ranije, američki ambasador u Moskvi, a sada direktor CIA-e, Vilijam Berns hitno je upozorio Vašington da Rusi Ukrajinu smatraju „najcrvenijom od svih crvenih linija“: „Ulazak Ukrajine u NATO je najizrazitija crvena linija za rusku elitu (ne samo za Putina),“ napisao je ambasador Berns. „U više od dvije i po godine razgovora sa ključnim ruskim akterima, od tvrdih čuvara Kremlja do najoštrijih Putinovih liberalnih kritičara, još nisam sreo nikoga ko bi na Ukrajinu u NATO-u gledao drugačije nego kao na direktnu prijetnju ruskim interesima.“
Ovo citiram jer, ako želimo da Ukrajina, Evropa i možda svi mi izbjegnemo još gore posljedice, moramo prevazići jednu veoma štetnu riječ: „neisprovocirano“.
Ta riječ blokira sve što je apsolutno neophodno: duboke, konstruktivne i trajne razgovore između Rusije i Zapada kako bi se stvorio bezbjednosni okvir za cijelu Evropu koji će svim stranama biti prihvatljiv.
Od februara 2022. godine zapadna propaganda je usađivala ljudima da je invazija bila „neisprovocirana“. Međutim, izvan Zapada vrlo mali broj ljudi dijeli taj stav. Džordž Bibi ne podržava invaziju, smatra da Rusija ima za šta da odgovara, ali odbacuje ovaj pojednostavljen narativ kao štetan i potencijalno katastrofalan. Prošle sedmice dao je intervju profesoru Glenu Dizenu i Aleksandru Merkurisu na Duranu, i po mom mišljenju, ponudio vrhunsku lekciju iz odgovornog državničkog djelovanja. „Imamo mnogo upravljanja narativom, mnogo nadzora nad javnim diskursom,“ rekao je Bibi. „Svako ko bi i pomislio da je postojao bilo kakav element provokacije koji je uticao na ruske odluke, bio je odmah anatemisan.“
Robert Kejgan: Jesu li Amerikanci spremni da odustanu od Ukrajine?
Bibi smatra da Zapad ima pogrešnu predstavu o samoj prirodi ovog sukoba. SAD i Evropljani definisali su rusku invaziju kao „problem modela odvraćanja“, a ne kao „problem spiralnog modela“. U prvom, neprijatelj je poput Hitlera koga treba zaustaviti po svaku cijenu.
„Internalizovali smo taj model kao univerzalnu istinu u međunarodnim odnosima. Vjerujemo da je svaki problem sa kojim se suočavamo upravo takav, problem odvraćanja, i da ne možemo da pregovaramo.“ U stvarnosti, kaže Bibi, konflikt odgovara onome što je Robert Džervis još 1970-ih opisao kao „problem spiralnog modela“ – situaciju u kojoj jedna država, pokušavajući da ojača svoju bezbjednost (npr. Ukrajina ulaskom u NATO), zapravo prijeti drugoj državi (Rusiji), što pokreće dinamiku akcije i reakcije koja može voditi u sukob.
„Kada pokušate da riješite problem spirale odbijanjem pregovora, na obje strane samo dolijevate ulje na vatru,“ kaže Bibi. Bivši šef ruskog odjeljenja CIA smatra da, ako želimo da izbjegnemo katastrofu kakva je Ukrajina, Zapad mora ponovo da se okrene diplomatiji i sposobnosti pregovora sa geostrateškim protivnicima. Američki trijumfalizam nakon pada Berlinskog zida doveo je, po njegovim riječima, do osjećaja u SAD-u da mogu napustiti tradicionalno državništvo.
„Više nismo osjećali potrebu za normalnim diplomatskim pregovorima, pokušajem da balansiramo interese, kao i moć – stvarima kojima se državništvo bavi hiljadama godina. Mislili smo da to više nije potrebno. Prvo: mi znamo da smo u pravu. I drugo: američka moć je toliko nesrazmjerno veća od moći bilo koje druge zemlje da možemo jednostavno nametnuti svoje stavove, sviđalo se to drugima ili ne.“
Taj trenutak – Unipolarni trenutak – je prošao, i sada živimo u multipolarnom svijetu. Najbolji dokaz te promjene geopolitičkog pejzaža jeste činjenica da je Rusija, silom oružja, gotovo sigurno osujetila planove SAD-a da prošire NATO u Ukrajinu.
Rusija je ostvarila uspjeh kroz iscrpljujući rat: istočni front popušta pred njenom bojskom, a ukrajinska vojska, koja je pružila izuzetan i hrabar otpor, sve teže održava liniju.
Ove sedmice je pao utvrđeni grad Selidovo što je prošlo gotovo nezapaženo u glavnim medijima. Prije nekoliko sedmica, Ugledar, još jedan ključ ukrajinske odbrane, pao je nakon višemjesečnog ruskog pritiska. Sela i gradovi padaju sve bržim tempom.
Časov Jar, jedna od najtežih prepreka za Ruse, blizu je sloma. Rusi su nadomak Pokrovska, ključnog logističkog čvorišta u Donjeckoj oblasti.
Ukrajinci se nalaze pred užasnom dilemom. Većina je svjesna da je rat izgubljen. Međutim, svaki pokušaj pregovora sa Rusima mogao bi izazvati unutrašnje nemire u Ukrajini koji bi mogli dovesti do državnog udara, atentata ili drugih potresa. SAD ne žele da rat završi prije nego što predsjednik Bajden napusti funkciju u januaru 2025. godine – i mogu produžiti agoniju, gubitke života i predaju još više teritorije Rusiji iz unutrašnjih političkih razloga, a ne u najboljem interesu Ukrajine. Gdje sve ovo vodi? Džordž Bibi smatra da postoje tri opcije. NATO bi mogao eskalirati sukob i direktno se uključiti u borbe – akcija koja bi mogla imati katastrofalne posljedice. Vjerovatnije je, međutim, da bi Ukrajina mogla doživjeti kolaps – vojni i politički slom jer više neće imati snage da formira efikasnu vojsku.
Maks Blumental: Potencijalni atentator na Trampa regrutovao dobrovoljce za Ukrajinu
„Ako na sve gledam analitički, rekao bih da je najvjerovatniji scenario da Ukrajina kolabira i postane neka vrsta nefunkcionalnog štićenika Zapada. To bi značilo, manje ili više, bezbjednosnu crnu rupu u srcu Evrope koja će donositi realne probleme.“ Ako ne bude postignut dogovoreni okvir, drugi osjetljivi regioni, poput Gruzije, Moldavije, Bjelorusije i Kalinjingrada, mogli bi postati žarišta sukoba. Treća opcija, koja je Bibiju očigledno najpoželjnija, jeste da Zapad promijeni kurs i „uzme telefon u ruke“, odustajući od odbijanja pregovora. „Zapad mora shvatiti da je važno da pronađemo rješenje kroz pregovore,“ kaže Bibi.
„Ne možemo jednostavno reći Rusima: zamrznimo konflikt u Ukrajini, a jednog dana ćemo riješiti šire evropske bezbjednosne probleme – ‘vjerujte nam’. To neće proći. Moramo pokazati da shvatamo značaj tih pitanja i da je u našem interesu da ih riješimo na način koji uzima u obzir ključne bezbjednosne interese Rusije. Rusija neće dobiti sve što želi. Nećemo ni mi. Obje strane će morati da osiguraju zaštitu svojih najvažnijih interesa. To je univerzalna istina u svakom diplomatskom sporazumu.“
Tako govore zreli ljudi.
Judžin Dojl je autor i analitičar iz Velingtona, Novi Zeland, poznat po svojim člancima i javnim stavovima na temu međunarodnih odnosa i geopolitike, sa fokusom na pitanja mira, bezbjednosti, i političkih tenzija u regionima kao što su Bliski Istok i Pacifik. U svojim tekstovima često kritikuje militarističke tendencije u zapadnim zemljama, posebno u kontekstu američke spoljne politike i uticaja na države poput Novog Zelanda, koje se nalaze na raskrsnici između svoje nezavisnosti i rastućeg pritiska da uđu u saveze poput AUKUS. Dojl je takođe aktivista i dobitnik nagrade „Absolutely Positively Wellingtonian“ za svoj doprinos zajednici, a svoje članke objavljuje na platformama kao što je njegova veb-stranica Solidarity.
Izvor: Counter Punch
