Piše: Atanas Stupar
Nekada smo redovno obavještavani o presijecanjima crvenih vrpci. Crvene vrpce su u simboličnom smislu označavale naša društvena postignuća ili pokušaj da neki svoj rad kao veliki napredak predstavimo. Danas nas još redovnije obavještavaju o crvenim linijama. Crvene linije odražavaju društvene suprotnosti i nesklad. Saopštavaju se u vidu prijetnji. Prate stare i najavljuju nove podjele i sukobe.
Prečesto spominjanje crvenih linija dovodi do obesmišljavanja njihove osnovne simbolike. Crvene linije malo po malo postale su tragikomični dio istorije crnogorskog društva.
O crvenim linijama danas govore isfrustrirani ljudi koji izgoreše u želji da sebi pribave neku makar i mizernu ulogu i važnost u dnevnoj politici. Naznačavaju nam crvene linije kao ono što se ne smije preći inače može doći do propasti Milenijumske države. Blizu 80 godina većina našeg naroda bila je podvrgnuta totalitarizmu jedne crvene partijske linije. Ko bi skrenuo s crvene partijske linije nadrljao bi, ostao bez posla, prijetio bi mu progon, čak i hapšenje. Mnogi naši sunarodnici hapšeni su zbog crvene linije. Kao sužnji deportovani su na jedno ostrvo u sjevernom Jadranskom moru. Tu je Crna Gora dostigla još jedan neslavan rekord. Proslavila se po najvećem broju prekršilaca crvene linije koje je poslala da robijaju u logoru na Golom Otoku. Bili smo prvi, najbrojniji i najduže smo opstali na Golom otoku. Nosili smo olimpijsku zastavu na otvaranju i zatvaranju igara poniženja, zlostavljanja i mučenja do smrti.
Najmanja republika u ondašnjoj Jugoslaviji platila je zahvaljujući sopstvenom trudu i velikom zalaganju najveću moguću kaznu zbog prelaska crvene partijske linije. Ta istorijska epizoda ubjedljivo i nesporno svjedoči o nekim karakteristikama našeg identiteta za koje su ljudi spremni da se i danas beskompromisno bore.
Na sreću pojavu novih crvenih crnogorskih linija ne prati snažni represivni aparat, strah i bezdušnost kakva je nekada vladala u Crnoj Gori. Crvene linije postaju karikaturalne a priče o njima nakaradno zvuče. Ukoliko se u današnje vrijeme nagazi ili pređe crvena linija koju svako malo postavlja svaka partijska šuša i maruša počinje komedija. Juče je jedan od poslanika bivše vlasti izašao pred kamere i proglasio većinski jezik kojim se govori u Crnoj Gori za crvenu liniju. Čovjek do mene počeo je da tetelja jezikom. Pomislio je da ga ovaj s televizije vrijeđa zbog rakija koje je zorom popio, od kojih mu je jezik otepao i zbog čega je teško sastavljao riječi. Ne brini ništa nije upereno protiv tebe, rekoh mu s namjerom da ga smirim. Neggo prrlootiv kkktoga upita me crven u licu prekoračilac crvene linije. Zaprijetio je nama koji smo trijezni odgovorih mu.
Prijetnja crvenom linijom emitovana sa nacionalne Televizije bila je upućena ljudima koji više nego dobro znaju kojim jezikom govore. Uostalom tim, srpskim jezikom, govori većinska Crna Gora.
Povišenim tonom počelo se prijetiti svima koji trezveno gledaju na rezultate popisa stanovništva u Crnoj Gori. Poslanik stare vlasti saopštio je da se o većinskom jeziku pod obavezno mora ćutati inače će bit kastiga. Ukoliko se bilo što poslije popisa stanovništva po pitanju većinskog jezika pokuša promijeniti to će predstavljati prelazak crvene linije što bi Crnu Goru uvelo u nestabilnost i nezapamćeni haos. Po njemu i njegovoj partijskoj sabraći ako podatke o jeziku kojim govori većinska Crna Gora pod hitno ne zaboravimo i ukoliko povodom tih brojki ne budemo držali jezik za zube urušiće nam se država. Izgubićemo nezavisnost. Prestaćemo da postojimo poslije punih Hiljadu godina. To je najnovija crvena linija ekstra crnogorskog tipa. O njoj su u Skupštini Crne Gore počeli da izlažu svoje nebuloze poslanici bivše vladajuće partije i koalicionih im partnera. Kakva li su se sve lupetanja, praznoslovlja i budalaštine čule iz njihovih redova povodom jezičke crvene linije suvišno je komentarisati. Na sreću normalnog naroda postoji jedna bijela linija koja izvrgava ruglu postavljače crvenih linija. Ta linija nosi ime La Linea.
Dok frustrirani crvenolinijci združenim snagama zapetljavaju Gordijev čvor sa crvenom identitetskom mašnicom na vrhu i pratećom porukom na specifičnom jeziku bijela linija im se kliberi. Isplazila im je svoj bijeli jezik (vidi crtež).
Tako vam slikovito izgleda današnja Crna Gora sa svojim crvenim linijama i svojim bijelim linijama. Poređenje će biti potpunije ukoliko pažljivije analizirate crtani film La Linea. Junak filma je nacrtan u jednom neprekinutom potezu zajedno sa linijom po kojoj hoda. Autor crtanog filma La Linea ismijavao je razne društvene nakaradnosti, izvrgavao ruglu indoktrinaciju, birokratske procedure, potrošačko društvo. I što je najvažnije junak crtaća La Linea sličan nam je i po tome što ne koristi stvarni već imaginarni jezik koji je smješa svega i svačega. Ponajviše se izražava mimikom. Širi ruke, snebiva se, gunđa, galami, brkljači, prijeti, živcira se, pokazuje lakat, krevelji se…
Crtana serija La Linea inspirisala je mnoge muzičare. Među njima i Riddle s Gigi D Agostinom koji su komponovali pjesmu “Bla, Bla, Bla,”. Nezavisno da li priča počinje ili se završava sa crvenim ili bijelim linijama svi dobro znamo što znači i koju težinu ima “Bla, Bla, Bla…” kada se upotrijebi na javnoj sceni u političke svrhe.
