Piše: Ranko Rajković
Rekosmo hoćemo svoju državu. Što rekosmo ne porekosmo. Ostvarismo. Što dobismo? Dobismo Crnu Goru! Kakvu Crnu Goru?
Crnu Goru starog istorijskog premjera? Crnu Goru probuđenih nacionalnih strasti i ideologija? Podijeljenu i posvađanu Crnu Goru? Crnu Goru fingiranu multikulturalizmom? Temeljno opljačkanu Crnu Goru? Mafiokratsku Crnu Goru? Fašističku Crnu Goru? Antifašističku Crnu Goru? Okupiranu Crnu Goru? Oslobođenu Crnu Goru? Kleptoktratsko-korumpiranu Crnu Goru? Ekološku Crnu Goru? Vječnu Crnu Goru? Nedefinisanu Crnu Goru?
U svakoj od gore spomenutih Crnih Gora (spisak se može proširiti) suočavamo se sa jednom nepromenjivom. Svuda je prisutna ista konstanta. Naime vlasti se svojski trude da od suštine državnog bića udalje ljude slobodnog mišljenja i ukorijenjenog morala jer u njima prepoznaju najveće neprijatelje državnosti Crne Gore.
Sve češće možemo čuti i pročitati da je Crna Gora partitokratska država.
Partitokratija je vlast jedne političke stranke. Partitokratiju smo najsnažnije iskusili tokom trodecenijske vladavine DPS-a u čijoj su apsolutnoj nadležnosti bili Skupština, Vlada, Sudska vlast, institucije sistema, policajac pozornik na ulici… Od DPS-a je zavisila čak i materijalna egzistencija čovjeka s pravom glasa. Ono što prethodno nije pojavilo i bilo odobreno u partiji nije moglo opstati ni u državi.
Desi li vam se da u brzini pomiješate izraze partitokratija i plutokratija ne ispravljajte se. U Crnoj Gori se ta dva pojma savršeno dopunjuju i poklapaju.
Plutokratija je vladavina bogataša. Crnogorska plutokratija je nastala iz crnogorske partitokratije.
Plutokratija vuče korijen od grčke riječi plutos što znači bogat. Stari Grci su plutokratijom nazivali vladavinu bogataša. Još u antičko doba Kartagina je bila najpoznatija plutokratija jer se o svemu odlučivalo u krugu nekoliko bogatih brodovlasnika. Oni su se dogovarali o trgovini a uzgred i o državnim poslovima koji su im išli u korist.
Crnogorski bogataši slično drevnim Kartaginjanima čvrsto su povezani s trgovinom, brodovljem i državnim poslovima. Najveći dio svojih bogatstava stekli su blagodareći brzim gliserima koji su za nekoliko sati stizali s jedne na drugu obalu Jadrana i prekookeanskim brodovima koji su na dugim plovili do Južne Amerike i natrag. Tim brodovljem švercovale su se u ogromnim količinama cigarete, oružje, droga (tovari banana filovani paketima kokaina), nesrećne izbjeglice, bijelo roblje, prenosio se novac od prljavih poslova.
Crnogorske plutokrate su se na visokom partijskom nivou dogovarale s političarima o državnim poslovima putem kojih su sticali ogromna bogatstva. Vladajuća partija predstavljala je institucionalni raj za brza bogaćenja i eliminisanja politički nepodobnih.
Crnogorska partitokratija je odnjegovala crnogorsku plutokratiju. Partija je omogućila nastanak crnogorskih multimilionera i milijardera i snaženje njihovih društvenih uticaja.
Analogijama tu nije kraj. Rijetki i hrabri opozicionari su na sjednicama crnogorske Skupštine poodavno ukazivali na veze organizovanog kriminala i državnih struktura iza kojih je stojala vladajuća partija. Ljude koji su pokušali da raskrinkaju i oslabe moćne političko-kriminalne veze u Crnoj Gori partitokratija je nazivala izdajnicima.
Poput Katona starijeg, koji je svaki govor u Rimskom senatu završavao rečenicom da Kartaginu treba razoriti i u crnogorskoj Skupštini je bilo hrabrih i upornih poslanika (svaka im čast na takvom “izdajstvu” države) koji su na svakom Skupštinskom zasijedanju govorili da treba razoriti partijsko-mafijaške strukture Crne Gore, sasjeći krake kriminalnoj Hobotnici i vratiti državu pod okrilje pravde i zakona.
Djelimično se u tome uspjelo 2020. godine.
Američki predsjednik Teodor Ruzvelt govorio je da “od svih oblika tiranije, najvulgarnija je tiranija pukog bogatstva, tiranija plutokratije.”
Upravo takvu tiraniju imala je Crna Gora do septembra 2020-te. Poslije 2020-te. opada moć novca u crnogorskoj politici. Doduše, prvih dana nakon završenih izbora, bilo je pokušaja da se kupi jedan poslanički glas za cifru od 21 milion eura. Odriješila bi Crnogorska plutokratija kesu. Platili bi oni i 200 miliona eura i milijardu eura samo da je moglo ostati sve po starom. Na sreću tog ljeta gospodnjeg 2020. godine Crnogorska plutokratija u sprezi sa Crnogorskom partitokratijom nije uspjela da realizuje kupovinu mandata.
Do te, prelomne, 2020. godine u središtu pažnje crnogorske politike nalazila se državna simbolika – himna, zastava, grb, datum i identitet na njima zasnovan. U sjenci tako oštre identitetske politike rascvjetavao se i širio kriminal najvulgarnijeg tipa. Četiri godine kasnije, vidimo što su rezultati višedecenijske povezanosti crnogorske partitokratije i plutokratije. Saldo njihove vladavine Crnom Gorom najuočljiviji je u Spuškom zatvoru. Iza rešetaka su se našli visokopozicionirani partijski kadrovi – predsjednici sudova, specijalni tužioci, policijski funkcioneri, kriminalci tijesno povezani s politikom. Radnjama i postupcima osoba koje su omogućile bogaćenja i nedodirljivost pred zakonom crnogorskim političarima, njihovim uslužnim biznismenima, kriminalcima i samima sebi naravno, konačno se počeo baviti zakon. Partijski gubitnici su u tome vidjeli crnogorsku tragediju, a izborni pobjednici trijumf. Ljudi slobodnog duha i uma u toj 2020-toj godini prepoznali su samo zaustavljanje (na kratko ili na duže još se ne zna) onoga što je Ruzvelt nazvao najvulgarnijom od svih oblika tiranije.
Da bi se ubijedili u ispravnost toga dovoljno je da više puta pažljivo pročitate skaj prepiske. Obratite pažnju samo na bestidnosti, primitivizme, bahatosti, perverznosti, morbidnosti sadržane u dopisivanjima ljudi kojima je država omogućila da budu iznad zakona. Sagledajte intelektualni nivo, jezik i obrasce komunikacije kako između kriminalnih klanova tako i između njihovih zaštitnika, sudija, tužioca, policajaca, partijskih aktivista. Razmislite o količinama novca i zlodjelima koja su dogovarana putem skaj prepiski. Biće vam jasnija Ruzveltova rečenica. Shvatićete sa kog se morbidnog i primitivnog nivoa upravljalo Crnom Gorom. U političkoj teoriji Crna Gora bi se mogla predstaviti i kao primjer za novi pojam, za Primitivokratiju.
Zaustavljanje vulgarne političke tiranije pomoglo je afirmaciji crnogorske državnosti. Paradoksalno je da to ne shvataju oni ljudi koji se zaklinju na vjernost Crnoj Gori. Promjene, iako ne idu ni brzinom ni sveobuhvatnošću koju smo očekivali, doprinijele su da se narod Crne Gore upozna sa stvarnom Crnom Gorom, sa državom koju je stvorila partitokratija i plutokratija i koja se zahvaljujući njima pretvorila u primitivokratiju.
Upoznavanje javnosti Crne Gore sa sadržajima skaj prepiski, ličnostima koje se u njima spominju i na koje se akteri dopisivanja pozivaju mnogo je bitnije od formalno pravnih radnji koje će pratiti dalju sudbinu onih koji su se dopisivali. Nije toliko važno ni što će se na sudu desiti. Što će se prihvatiti a što odbaciti iz dokaznog materijala. Dragocjenije od svega je što nam se pred očima ukazala slika onoga za što smo se borili, dijelili, svađali. Prikazalo nam se ono do čega smo dogurali tražeći u patriotskom žaru državu za sve nas.
Za kraj, podsjetimo se stare pjesme iz čijih stihova možemo ponešto i naučiti.
Pođosmo li pođosmo,
Janje moje janje, ružo moja ružo,
Do države dođosmo
Janje moje janje, ružo moja ružo,
Pitasmo je “čija si”
janje moje janje, ružo moja ružo,
Nešće nam se kazati
janje moje janje, ružo moja ružo
Poslije 2020. godine država nam se kazala čija je bila i za čije je potrebe i interese funkcionisala. Pametnima dovoljno.
Crnoj Gori su potrebni pametni, realni, vrijedni i moralni ljudi. Ne manje potrebno joj je i otrežnjenje onih ljudi koje je partitokratija i plutokratija zatrovala predstavama poželjne istorije, ekstremnim upotrebama državne simbolike i lažno predstavljenim patriotizmom.
