Među nepojamnim nepočinstvima i lažima naših dana izdvaja se nepočinstvo u formi optužbi protiv Mitropolita Joanikija zbog navodnog prikrivanja pedofilije u SPC, optužba za nešto što se ne može ni zamisliti, što je najniži stadij ljudskog pada, nešto što je najniže na lestvici niskosti, nešto što je totalna suprotnost jednom tako sabranom i čistom molitvenom duhu kakav je Mitropolit Joanikije.

Takva laž, takva nakazna optužba, takva pogana zamisao, moguća je isključivo u duhu inkvizicije, i savremeni inkvizitori se time bave, sve što rade zasnivaju na laži tražeći najnevinije da pokušaju da ih kaljaju pripisujući im najniže strasti. Takva mračna dosjetka je iz registra tih inkvizitorskih duboko neljudskih, amoralnih, sredstava kojima se koriste oni koji nasrću na časni lik Mitropolita Joanikija.
Sve se čini odnekud poznato, riječi Dostojevskog o laži objašnjavaju stadij raspada društva u kom živimo, i stadij duhovne bolesti vremena koje živimo, u kom je laž zamijenila istinu: Čovjek koji laže sebi, i vjeruje u svoje laži, postaje nesposoban da prepozna istinu, u sebi ili u ikome drugom, i naposljetku gubi poštovanje za sebe i za druge. Kada nema poštovanja za nikoga, ne može više da voli, i u sebi, povinuje se svojim impulsima, odaje se najnižim formama užitka i ponaša se na kraju kao životinja u zadovoljavanju svojih poroka. I sve to dolazi od laganja – drugima i sebi.
Izvor: Radomir Uljarević/Fejsbuk