Posle svoje „specijalne vojne operacije“ u Ukrajini, Rusija je pretekla Iran i postala zemlja sa najviše sankcija na svijetu sa preko 5.500 sankcija uglavnom iz Evrope, SAD i njenih saveznika, piše globalni kineski medij Si-Dži-Ti-En (CGTN).

Kako se antirusko ludilo u zapadnim društvima nastavlja, sada se u potpunosti proširilo na drugu oblast – kulturu. Širom Evrope ruski umjetnici su izbačeni sa nastupa lijevo i desno. Prošlog mjeseca, Kardifska filharmonija otkazala je muzičko veče posvećeno ruskom kompozitoru Petru Iljiču Čajkovskom, dok su pozorišta u Švajcarskoj i Poljskoj odustala od njegovih opera.
U međuvremenu, univerzitet u Italiji odlučio je da odloži kurs o ruskom književnom divu Fjodoru Dostojevskom, iako je administracija odustala nakon široko rasprostranjene međunarodne reakcije.
Španski Teatro Real, velika operska kuća, otkazala je nastupe Boljšoj baleta – međunarodno poznate kompanije za klasični balet sa sjedištem u Boljšoj teatru u Moskvi. Štaviše, bojkot je proširen i na mlade ruske umjetnike u usponu.
Ranije ovog mjeseca, takmičenje visokog nivou u violini koje je organizovala Sibelijus akademija Univerziteta umjetnosti u Helsinkiju odlučila je da se ruskim učesnicima zabrani da se takmiče.

„Užasi rata i nedavno otkriveni zločini doveli su do toga da Komisija za takmičenje nema nikakvu moralnu ili etičku opciju osim da isključi Ruse iz takmičenja“, kaže komitet Međunarodnog takmičenja violinista Žan Sibelijus.
Čak ni Jurij Gagarin – legendarni sovjetski kosmonaut – nije izbjegao progon, dodaje ovaj kineski medij. Svemirska fondacija, američka neprofitna organizacija, odlučila je da preimenuje svoju godišnju akciju prikupljanja sredstava pod nazivom „Jurijeva noć“ u njegovu čast i umjesto toga je promijenila ime u „Proslava svemira“.
„Danas pokušavaju da ukinu hiljadu godina staru zemlju“, rekao je prošlog mjeseca ruski predsjednik Vladimir Putin. On je dodao: „Govorim o progresivnoj diskriminaciji svega što je u vezi sa Rusijom, o ovom trendu koji se odvija u nizu zapadnih država, uz puno savlađivanje, a ponekad i uz ohrabrenje zapadnih elita. Putin je u svom obraćanju sugerisao da je bojkot ruske kulture dio šireg društvenog fenomena popularizovanog na Zapadu poslednjih godina, poznatog kao kultura otkazivanja, ili „kensel“ kultura, što je ideja da se neko spriječi da ima karijeru ili javnu platformu da kaže ili uradi nešto uvredljivo.

U proteklih nekoliko godina, ovaj fenomen je postao predmet intenzivne debate. Dok mnogi iz političke ljevice to smatraju sredstvom socijalne pravde, konzervativci to vide kao besmisleni oblik vladavine rulje na društvenim medijima. Autorka serije o Hariju Poteru J.K. Rouling je, na primer, kritikovana od strane njenih sopstvenih fanova zbog transfobičnih opaski, što je čini jednom od najistaknutijih pojedinaca koji su „otkazani“.
Sada se Rusija i njena kultura neselektivno odbijaju zbog ruske vojne operacije u Ukrajini, koju su zapadni mediji i vlade označili kao „invaziju“, često bez objašnjenja istorijskog konteksta i zabrinutosti Rusije za bezbjednost.
Slično odbacivanje druge kulture dešavalo se u novijoj istoriji, ali nikada u razmjerama kao što je sada. Godine 2003, kada je Francuska odbila da podrži invaziju na Irak predvođenu SAD, u SAD je uslijedio talas antifrancuskog ludila. Neki restorani su odlučili da preimenuju pomfrit u „fridom pomfrit“ i uklone francuske prelive iz salatnih barova.
Iako je to uglavnom bilo ograničeno na desničarske konzervativce i imalo je vrlo malo veze sa francuskom kulturom uopšte. Čak i u vremenima ekstremne strasti, granica između kulture i rata uglavnom je bila odvojena. Kao što je konzervativni Njujork post nedavno primijetio, čak i na vrhuncu Hladnog rata, „Rusija i Amerika su dijelile zajednički jezik muzike… Umjetnost je uijvek neophodna za ljudski život, ali kulturna razmjena postaje još važnija u vremenima političkih tenzija. „
Ovu tačku su prije više od jednog veka ponovili i organizatori koncerata Promenade Robert Njumen i Henri Vud prilikom izbijanja Prvog svjetskog rata 1914. Uprkos raširenom antinjemačkom raspoloženju širom Britanije u to vrijeme i kampanji za zabranu njemačke muzike na koncertima, Njumen je dao izjavu u kojoj je branio od politike umjetničke vrijednosti.
Kaže se: „Najveći primjeri muzike i umjetnosti su svjetsko vlasništvo i neprikosnoveni čak ni predrasudama i strastima tog časa“.
Izvor: Etos